Možda su najljepši dani oko Preobraženja Gospodnjeg. Kao da silaze s neba Božije poruke u nebskim zracima koji nam pričinjavaju čudotvornu radost. Skoro odvajaju od zemaljskih stvari, koje su, to se sad još bolje vidi, pune sljepila. Ljudski rod ostaće zakrvljen među sobom do kraja svijeta i vijeka. Tako čovjeku nalaže mutna krv i neprogledali um. A kako će da progleda um čovjekov, ako se ne otvori prema ovim božanskim zracima.
Dohvatiti se čega zemaljskog, otvarati crne kutije crne crnogorske svakodnevice bogohulno je, ovih dana. Ali, u Crnoj nam Gori mnogo je svakodnevnog, i strateški planiranog crnoumlja, da i u najsvjetlijim danima čovjek mora da uzme čašu otrova, prosto, da opomene sebe, da živi na zemlji, i još crnje - u crnogorskom crnoumlju. To je i svojevrstan trening duše i duha, u sticanju imuniteta na pojačane doze otrova.
Uzimati u usta vodeće crnogorske političare, i „državotvorce“, isto je kao kad žedan čojek mora da uzme gutljaj vode iz bare, gdje sukljaju zmije i akrepi, i krekeću i šenluče vodozemci u svom maštovitom bezobraziju. (Samo da se s nekoliko riječi zadržim na bezazlenim žabama. Zar i one nijesu sklone ambicioznom jednoumlju? Kad uhvate da krekeću, čini im se da ne postoji niko nego one i oni koji ih nijemo slušaju. Koga primoraju da ih sluša, nasele se u njegovu pažnju, u mozak, u srca, tako da i one, tako bezazlene i gnjecave, uživaju u svom krastavom kreketanju, kojim osvajaju svoje slušaoce, dovodeći ih do rastrojstva, dok njihov kreket osvaja, tako se njima čini, cio svijet. Kad su bezazlene žabe tako sklone ambicioznom jednoumlju i nametanju svog kreketanja, kako da opaki ljudi ne budu skloni jednoumlju i nametanju svojih zamisli, posebno ako im je to posao, politički zadatak, način održanja vlasti i ućutkivanja drugog i drugačijeg.)
Mogu da kažem s čistom savješću, da sam mnogo zahvalan životinjama, i svakoj drugoj živini, što su mi tako nesebično pomogli u oslikavanju crnogorske političke i društvene stvarnosti. Hvala psima, magarcima, kokoškama, konjima, vranama, kravama, sojkama, švrakama, svinjama, crvima, orlovima, zečevima, veprovima, zmijama i vilama, što su mi pomogli da izvedem na scenu crnogorskog pozorišta razne ljudske likove, nakaze i prikaze.
Još jedan detalj: nije nikad tako brzo proletio glas po svijetu o „čoeštvu“ jednog Crnogorca, kao što je ovaj o predsjedniku crnogorske vlade, Markoviću. Ne bismo poklonili pažnju metaforičkom rječniku američkog predsjednika Trampa, koji isto koristi likove iz životinjskog svijeta, dok govori o političarima. Pokazalo se da on tim povodom nije samo balkanski lupetao i ugađao svojoj neobuzdanoj mašti, čašćavajući Markovića nepoštednim metaforama. Mislili smo da takav primitivni rječnik favorizuju samo Balkanci, a sad vidimo da ga još lakše upotrebljavaju Amerikanci.
Kod starih Crnogoraca jako se naglašavala opozicija između čovjeka i nečovjeka, i od takvih procjena nijesu se samo bojali neljudi, nego i ljudi. Jer onaj koji može istinski da procjenjuje, on u stvari sudi. Da se sam Marković ovdje među nama nije „izuo“, i pokazao kakav je, možda bi bilo razloga da koju kažemo Trampu, ali Tramp, kao da je znao, kakav je Marković ovamo, sve je spakovao u dvije-tri.
Pa nije da Amerikanci ništa ne znaju o Srbima i Turcima, o Crnogorcima, o Švabama, partizanima, o našim „pasjim grobljima“ i sl. Ono što stvarno znaju o Srbima, najviše su saznali od Dražinih četnika koje su primili kao one koji su pobjegli od „pasjih grobalja“, koja su napravili komunisti. Znali su zašto su se ovi mučenici borili, i od koga su pobjegli, pa su im omogućili da žive kao slobodni ljudi. A najviše su zahvalni đeneralu Draži, kome su podigli spomenik kao nacionalnom podvižniku i antifašisti iz Drugog svjetskog rata, i spasiocu američkih pilota u okupiranoj Srbiji. A ovdje jedan Marković, s onoliko pameti, kojom ne može da prevaziđe mjeru i formulu „pasjeg groblja“, da đeneralu na mrtvu glavu još navaljuje blato. U narodu je rečeno: lako je paski, ali nije ljudski.
E, eto mu Trampa i njegovih maštovitih procjena, i ocjena.
(Autor je književnik)