Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela je inicijativu Vrhovnom sudu Crne Gore da zauzme načelni pravni stav koji će sudovima dati smjernice pri odlučivanju o prihvatanju sankcija koje tužilaštvo putem sporazuma o priznanju krivice sklopi sa okrivljenima. U toj NVO cijene da je to neophodno zbog izrazito neujednačene i neprimjereno blage kaznene politike sudova u predmetima po sporazumu o priznanju krivice, te da bi Vrhovni sud trebalo da razmotri pitanje kaznene politike u tim predmetima.

Tužilaštvo je u prethodnih osam godina potpisalo preko 450 sporazuma za priznanje krivice, a statistika pokazuje da se najviše sporazuma sklopi sa licima optuženim za stvaranje kriminalne organizacije i trgovinu drogom.

Tako je na osnovu sporazuma o priznanju krivice bivši visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović pristao da robija četiri godine i tri mjeseca, da u humanitarne svrhe uplati 100.000 eura i da Opštini Budva vrati 1,1 milion eura. I njegov sin Miloš Marović priznao je da je član kriminalne organizacije zbog čega je, po dogovoru sa tužilaštvom, osuđen na godinu zatvora i plaćanje novčane kazne od 385.000 eura, ali ni jedan ni drugi nijesu u zatvoru. Dio optuženih za tzv. državni udar po sporazumima je osuđen na šest mjeseci zbog učestvovanja u stvaranju kriminalne organizacije. Zbog budvanskih afera sporazum o priznanju krivice potpisao je i bivši gradonačelnik Budve Lazar Rađenović, te biznismen Veselin Barović zbog nedozvoljenog držanja oružja.

U MANS-u ocjenjuju da je pravilno odmjeravanje kazne ozbiljno dovedeno u pitanje – prvo uvođenjem u pravni sistem instituta sporazuma o priznanju krivice, a zatim i njegovom primjenom u praksi gdje se, kako upozoravaju, prihvataju nerazumljivo blage kazne za najteža krivična djela korupcije i organizovanog kriminala.

– Brojni su primjeri prihvatanja kazni koji u javnosti djeluju nepravično u odnosu na težinu krivičnih djela i posledica koje su nastale njihovim izvršenjem. Takođe, sud bi morao nesumnjivo utvrditi da je sporazum o priznanju krivice u skladu sa interesima pravičnosti i da sankcija odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija, a dogovorena kazna svrsi kažnjavanja kako te svrhe definiše Krivični zakonik – smatraju u MANS-u, dodajući da je kaznena politika crnogorskih sudova u presudama na osnovu sporazuma o priznanju krivice neprimjereno blaga.

– Izuzetno blage kazne sudovi su prihvatali za visoku korupciju gdje je država oštećena za milionske iznose, a najblaži tretman u ovim postupcima pred sudovima imaju javni funkcioneri – upozoravaju iz te NVO.

Napominju da se u pojedinim slučajevima optuženima u korist uzima činjenica da su očevi djece koja su punoljetna, koju ne izdržavaju i sa kojima ne žive u zajednici.

– U slučaju dugogodišnjeg visokog državnog funkcionera Svetozara Marovića koji je priznao da je bio šef kriminalne organizacije, sud je kao naročito olakšavajuću okolnost cijenio to što je otac jednog od članova kriminalne organizacije – Miloša Marovića, koji je takođe osuđen po osnovu sporazuma o priznanju krivice na kaznu ispod propisanog minimuma. U slučaju budvanske kriminalne grupe, gdje je sporazum o priznanju krivice najviše primijenjen za koruptivna krivična djela, najčešće je dogovarana i prihvatana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a uvijek se radilo o krivičnom djelu za koje je zakonom propisan minumum kazne u trajanju od dvije godine – istakli su iz MANS-a.

Naglašavaju da se u slučaju budvanske kriminalne grupe radilo o krivičnim djelima čijim izvršenjem je nastala višemilionska šteta, odnosno čijim izvršenjem je kriminalna grupa stekla višemilionsku korist, što se, kako navode, mora cijeniti kao otežavajuća okolnost pri određivanju vrste i visine kazne.

– Međutim, ni u jednom predmetu protiv članova budvanske kriminalne grupe ta okolnost od strane suda nije uopšte uzeta u obzir – kazali su u MANS-u.

A.O.

---