Porudzbenica
Riječ
Dana |
Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore:
– Ne dozvolite da se vaša vjerska sloboda zloupotrebljava, ne dozvolite da budete dio tog ludačkog pokreta.
|
Vic
Dana :) |
Došla baka doktoru i žali se da je nešto boli.
Upita ti nju doktor:
- A de mi reci, bako, gdje te boli?
A na to će baka:
- Ma, sinko, boli me i ovdje i kod kuće!
Razgovaraju Mujo i Haso:
„Znaš li ti Mujo koje su dvije najopasnije zarazne bolesti današnjice”?
„Nemam ti ja pojma o tim stvarima, bolan”.
„Eh, pa SIDA i ptičiji grip jarane, kako to ne znaš”?
„To se mene ne tiče. Ja niti imam curu, niti letim”!
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2020-01-26
FILMSKO PREISPITIVANJE: POJAVA VIŠEROLNOG ILI DUGOMETRAŽNOG FILMA 3
King Bagot
Filmska industrija seli u Kaliforniju
Razne kompanije su eksperimentisale sa snimanjem na raznim lokacijama: na Floridi, u Teksasu, u Santa Feu, u Nju Meksiku, pa čak i na Kubi, ali je konačno odredište američke filmske industrije, ipak, na kraju postao Holivud
-Piše:DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ
Međutim, 1909. su u stručnoj štampi počeli da se pojavljuju članci o ličnostima kao što su Ben Tarpin, Perl Vajt i Meri Pikford; a 1910. je Karl Lemle (1876–1939) iz IMP izvukao Florens Lorens iz Biografa i promovisao je, serijom medijskih trikova, u nacionalnu filmsku zvijezdu. Čim je angažovao Lorensovu, Lemle je anonimno pustio u štampu vijesti o njenoj smrti, prvi put javno upotrebljavajući njeno pravo ime. Zatim je pokrenuo široku reklamnu kampanju da bi demantovao tu priču kao „mračnu laž“ koju je proširila Patents kompani da bi prikrila činjenicu da je gospođica Lorens prešla u IMP; i, kao dokaz da je ona i dalje živa Lemle je obećao da će King Bagot, vodeća ličnost IMP (takođe prvi put javno pomenut po imenu), pratiti gospođicu Lorens u Sent Luis na dan kada će njihov prvi zajednički film snimljen za IMP biti premijerno prikazan u tom gradu. Došlo je skoro do javnih nereda kada se, kako je izgledalo, pola Sent Luisa našlo na željezničkoj stanici da bi uživo vidjelo bivšu Biografovu djevojku, još živu, i – sistem filmskih zvijezda je bio rođen. Lemleovo popularizovanje glumaca kao što su Florens Lorens i King Bagot pokazalo se toliko uspješnim da su i ostali nezavisni producenti uskoro i sami pribjegli praksi promocije filmskih zvijezda. Čak su i članovi MPPC počeli da pribjegavaju toj vrsti publiciteta, mada nikada tako naveliko kao njihovi rivali, tako da su do 1911. kompanije Vitagraf, Lubin i Kalem počele popularisanje svojih glumaca. Biograf je najduže odolijevao toj novotariji, i tek je 1913. počeo reklamiranje imena svojih glumaca i svog vodećeg reditelja D. V. Grifita, koji će uskoro, bez obzira na sve, preći u redove nezavisnih filmskih stvaralaca. Produkcione kompanije su sada odjednom izložile svoju publiku sjaju publiciteta fotografijama, plakatima, razglednicama i časopisima za ljubitelje filma, u kojima su predstavljane njihove omiljene filmske zvijezde; i tako je popularnost zvijezda brzo poprimala dimenzije mita, što će predstavljati osnovu politike američke filmske produkcije tokom narednih pedeset godina. Tih pedeset godina je provedeno skoro potpuno u predgrađu Los Anđelesa (koje je do tada bilo industrijsko naselje) zvanom Holivud. To je bilo rezultat masovne migracije produkcionih kompanija sa istoka SAD, do koje je došlo između 1907. i 1913. godine. Razlozi zbog kojih je kompletna industrija, koja je ranije bila smještena na istoku, preselila sve svoje poslove u južnu Kaliforniju tokom tih godina nikad nisu potpuno razjašnjeni, ali opšta slika tog fenomena je ipak u dovoljnoj mjeri jasna. U vrijeme nastanka niklodeon buma, kada su prikazivači pribavljali čak do dvadeset ili trideset novih filmova nedjeljno, postalo je neophodno da se produkcija organizuje u vidu sistematskog godišnjeg rasporeda snimanja. Pošto je snimanje uglavnom i dalje obavljano napolju, u zavisnosti od raspoloživog prirodnog osvjetljenja, takvi rasporedi snimanja se nisu mogli ostvarivati u blizini Njujorka ili Čikaga, gdje je industrija filma u početku bila locirana da bi mogla da koristi prednosti koje pruža obučena pozorišna radna snaga. Tako su već 1907. producenti, kao što je kompanija Selig Polyscope, počeli zimi da preseljavaju pojedine proizvodne jedinice u toplije krajeve. Uskoro je postalo jasno da su producenti zapravo osvojili novi centar industrije – centar u kome je vrijeme bilo toplije, klima ujednačenija, a pejzaži raznoliki, pored drugih kvaliteta (kao što je raspoloživost glumačkih talenata) koji su bili suštinski važni za veoma nekonvencionalni oblik njihovog stvaralaštva. Razne kompanije su eksperimentisale sa snimanjem na raznim lokacijama: u Džeksonvilu na Floridi, u San Antoniju u Teksasu, u Santa Feu, u Nju Meksiku, pa čak i na Kubi, ali je konačno odredište američke filmske industrije, ipak, na kraju postao Holivud. Opšte je mišljenje da su udaljenost južne Kalifornije od njujorškog sjedišta MPPC i blizina meksičke granice učinili od tog mjesta privlačno utočište za nezavisne filmske stvaraoce, mada su tamo do 1911. članovi MPPC, kao što su firme Selig, Kalem, Biograf i Essanay, takođe osnovali svoje pogone reagujući i na ostale pogodnosti koje je taj region pružao.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|