-Piše: Krsto J. Pejović

Da zakon mora biti jasan i pravedan i da mora da sadrži pravična rješenja, pravnoj doktrini je jasno od vremena Helena i antičkog Rima. Ukoliko takva rješenja zakon sadrži, on je utoliko pravedniji, stalniji i umniji. Inače, organi koji „stvaraju“ zakon imaju neposrednu dužnost da služe duhu života naroda. Takođe, organi koji „donose“ zakon moraju znati da zakon treba da pokazuje pravdu i pravnu stvarnost. Ukoliko se zakonodavac pridržava prednjeg, zakon će dozvoliti „primjenu pravičnosti“. U suprotnom, zakon ne predviđa pravičnost kao mogući kriterijum za presuđivanje. Eklatantan primjer da se odstupilo od opštih načela pravde i pravičnosti je usvojeni Zakon o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti. Zato u momentu poplave predloga i sugestija koji se odnose na taj akt, koji za struku i nauku nije svojstven pozitivnom pravu, valja podsjetiti da je taj zakon bio prepušten volji zakonodavca, što nauci nije poznato. Tu su vjerske zajednice, a posebno Mitropolija crnogorsko-primorska, kao živi organizam Srpske pravoslavne crkve vjerujućeg naroda Crne Gore, date kao neke proizvoljne stvarnosti, kao degradacija pravde. Akteri ovog pravnog projekta su zaboravili da duh zakona treba da bude stvarnost. „Pravo“ dato Zakonom o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti ne služi pravdi. Tu je pravna sigurnost Mitropolije crnogorsko-primorske stavljena ispred znaka pitanja. Ne smije nijedan Zakon, pa ni Zakon o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti biti „đavolsko iskušenje“. Vjeroispovijest i vjerske zajednice u običnom razgovoru su osjetljive teme, pa budući zakon koji će ovu materiju regulisati ili pak zakon o izmjenama i dopunama koje bi se „ticale“ spornih članova, moraju imati svoj temelj u pravdi, pravici, običajima i tradiciji, jer treba bježati od „zakonskog neprava“ ili „nezakonitog prava“. Uopšte, zakonom se ne smije rušiti princip ustavnosti i pravičnosti. Nesporno je već više vjekova, da je Mitropolija titular prava na život njenih crkava i manastira. Bila je to čak i onda kada je oltar bio presto, a manastir država. Stoga shvatimo da „ponoćni“ usvojeni zakon ne može biti uzor za pozitivno pravo, za pravni poredak Crne Gore. Nesporno je da je taj tekst upravo zakon nesavršenog i promjenjivog prava. Novi zakon, ili zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vjerskim zajednicama i slobodi vjeroispovijesti mora biti postavljen kao cjelovit pravni sistem, koji se primjenjuje sam po sebi. Treba da sadrži nove odredbe koje počivaju na dogovoru u principima cjelishodnosti, kako bi te norme davale rješenja koja „nose“ pravnu sigurnost. Izrada svakog zakona traži odgovornost, marljivost, ozbiljnost, stručnost i iznad svega poznavanje materije koju zakon treba da reguliše. Iako država „govori kroz zakon“, litije su ukazale da vjeroispovijest zahtijeva pravu pravnu sigurnost. Pokazale su takođe da zakonska prinuda ne može izmijeniti vjerski život crkve i naroda. Norme novog zakona, ili zakona o izmjenama i dopunama, moraju biti takve da nikada ne zavise od volje, kaprica, trenutnog raspoloženja državnog službenika iz izvršne vlasti ili od trenutnog raspoloženja sudije. Zakon mora biti „egalitirani proces“ pravnog postupka „kodifikacije“. I to je od istorijskog pravnog značaja. Jedino tako se neće iznevjeriti volja vjerskih zajednica i sloboda vjerujućeg naroda. Vjerske zajednice moraju biti „tretirane“ kao nesumnjivo samostalne kako ne bi izgubile svoj lik, oblik i temeljni cilj. Autor ovog teksta je po „oba koljena“ iz svešteničke porodice, koji se godinama, bar sa margina bavi smislom norme, vjere i slobode vjeroispovijesti, pa ima slobodu da kaže da pravednost nije ideja, nego stvarnost. Oni koji budu pisali novi zakon ili zakon o izmjenama i dopunama treba da žive podvižničkim životom, da budu ljubitelji pravde i vjere. Ne jednom, mitropolit Amfilohije je kazao da Hrist nikad nije ostavio svoju Crkvu, i to narod zna, pa ta okolnost ne može zaobići ni izvršnu vlast, a ni parlament. Narod je pokazao kako zakon treba da se oplemeni. To su litije potvrdile, jer je „ponoćni“ zakon bio samo „grešnik“.

---