Za saniranje najtežih posledica ekstremnog siromaštva i gladi neophodno je hitno otvaranje narodnih kuhinja, skloništa i izgradnja socijalnih stanova, kazala je u razgovoru za „Dan” predsjednica ove organizacije Marina Medojević. Ona je navela da se fondaciji Banka hrane tokom 2014. godine obratio veliki broj ljudi, ali da su zbog ograničenih mogućnosti uspjeli da pomognu njih 11.200, dok su podijelili 32 tone hrane. Medojevićeva je naglasila da se fondaciji sve više obraća siromašnih.
– Zahtjevi su posebno učestali u toku godine kada djeca polaze u školu i krajem zimskog perioda, kada dnevno stigne i po desetak zahtjeva za pomoć u hrani. Ovo povećano interesovanje siromašnih građana za aktivnost i pomoć Banke hrane nam ukazuje na opasnost da je siromaštvo u Crnoj Gori poprimilo strukturni karakter i da se broj onih građana čija primanja, po odraslom članu domaćinstva, ne prelaze 186.45 eura samo uvećava. Povećani broj zahtjeva ukazuje i da je pritisak siromaštva i nemaštine sve veći i da ljudi sve manje iskazuju stid i neprijatnost da se obrate za pomoć. Siromaštvo kod nas već dugo je prisutno i porodice koje jednom pređu ispod linije siromaštva teško i sporo izlaze iz takve situacije – rekla je Medojevićeva.
Ona dodaje da kroz njihove kontakte sa ljudima koji se nalaze u izuzetno teškim socijalnim stanjima, uočavaju priliv novih porodica koje prvi put ulaze u problem sa nemogućnošću da obezbijede minimalnu količinu hrane za sebe i svoju porodicu.
– Porodice, kojima smo više godina pomagali, sada se nalaze u još težoj situaciji. Ogromna nezaposlenost, neefikasan i neproduktivan sistem socijalne zaštite, ekonomska kriza, prezaduženost građana dovelo je do opasnog približavanja zoni siromaštva sve većeg broja građana. Teško stanje u mnogim porodicama dovelo je do drastičnog smanjenja međusobne solidranosti unutra bliskih porodičnih veza i ti tradicionalni mehanizmi amortizacije siromaštva su nestali. Prosječna porodica u našoj zemlji, po popisu iz 2012. godine, ima 3,2 člana, a u njoj je zaposlena samo jedna osoba. Ako taj zaposleni radi u sektoru trgovine, ugostiteljstva, građevine, prosječna plata je ispod 300 eura, i to odmah prosječnu porodicu dovodi ispod linije siromaštva. Sve veći broj porodica klizi ka siromaštvu, a stari socijalni slučajevi već godinama ne uspijevaju da se izvuku iz tog stanja. U ovoj godini se još ne osjećaju posledice stečajeva KAP-a i drugih velikih sistema, jer su zaposleni dobili otpremnine, ali kada se taj novac potroši, očekuje nas novi talas povećanja broja ekstremno siromašnih građana – upozorila je Medojevićeva.
Banka hrane je, kako dodaje, u više navrata pozivala Vladu da iz fioke izvadi zaboravljenu Staregiju borbe protiv siromaštva i da je inovira u skladu sa novim prijetnjama i izazovima koje sa sobom donosi dugotrajna ekonomska kriza.
– Neophodno je i u saradnji sa NVO pokrenuti niz konkretnih projekata i hitnih mjera kako bi se spasavalo stanovništvo čiji je biološki opstanak ugrožen dugogodišnjim razarajućim siromaštvom. Potrebno je odmah otvoriti socijalne prodavnice, narodne kuhinje i skloništa za beskućnike. Važno je kroz sistem državne podrške povoljnim kreditima podstaći porodične biznise u proizvodnji hrane, zanatima, uslugama, kao i izgradnju jeftinih i malih socijalnih stanova u kojima bi stanovale socijalno najugroženije porodice. Prednost na tržištu rada za sezonske poslove morali bi imati socijalno ugroženi građani, a i sistemom dodatnog obrazovanja povećavali bi se i njihovi lični kapaciteti i vještine nepohodne za dobijanje posla – naglasila je Medojevićeva.
Ona ističe da je Banka hrane u proteklih pet godina volonterskim radom, bez grantova i sa simboličnom podrškom donatora, prikupila i podijelila preko 130 tona hrane, kroz 570 akcija i pomogla skoro 10. 000 ugroženih porodica.
MI. N.
Neefikasan sistem socijalne zaštite
Prema riječima Medojevićeve, sistem socijalne zaštite u Crnoj Gori je skup i neefikasan.
– Svjedoci smo ogromne javne polemike o tome kako se stiče status korisnika nekih vidova socijalne pomoći i sve su veće sumnje da tu ima mnogo nepravilnosti i nepravde. Država troši ogroman novac, a stvarni siromašni građani to ne osjećaju. Neko bi morao javno da kaže gdje taj novac završava i kakva je efikasnost socijalne pomoći. Banka hrane ima svakodneveni kontakt sa najugroženijim sugrađanima i znamo da im treba posao, smještaj, obrazovanje, mali krediti, bolja organziacija, pažnja i informisanje. S druge strane, sve je veći broj građana koji žele da pomognu, ali ne postoji institucionalno izgrađen sistem u kome bi oni mogli to da urade – kaže Medojevićeva.
Sve manje donatora
Marina Medojević navodi da je u 2014. godini došlo do naglog pada interesovanja kompanija za doniranje i saradnju sa Bankom hrane.
– Možda su razlozi u nekim sferama djelovanja, ali činjenica je da imamo sve manje kompanija donatora i da smo se u prošloj godini uglavnom oslanjali na hranu koju smo prikupili kroz naše akcije od samih građana. Očigledno da je kompanijama sve manje popularno da učestvuju u akcijama koje ukazuju na siromaštvo i glad u našoj zemlji. S druge starne, naš poreski sistem još nije prepoznao doniranje kompanija bankama hrane kao društveno koristan angažman, pa ne postoje ni potrebni poreski podsticaji koji bi kompanije iskoristile da povećaju svoje donacije – kazala je Medojevićeva.