-PIŠE: MR RADOVAN FEMIĆ

Južnoslovenski narodi još u XIX vijeku isticali su raspoloženje za stupanje u jedan zajednički državni okvir. Idejno i uopšteno su uobličavani programi i načela po kojima bi trebalo to ujedinjenje izvršiti. Međutim, dugo vremena je postojala prepreka za ostvarivanje tog čina, koji će se desiti 1. XII 1918. godine. Ujedinjenje naroda pod vlašću dvije moćne imperije: Austrougarske monarhije i Osmanskog carstva bio je imperativ. U tom smislu razrađivani su mnogi modeli i rješenja koji bi najbrže i najefikasnije doveli do ujedinjenja. Upravo taj koncept povezivanja i ujedinenja južnoslovenskih naroda čini sadržaj ideje jugoslovenstva. Ova ideja će se, zavisno od konteksta i okolnosti, ostvarivati u različitim sadržajnim oblicima gotovo kroz čitav XX vijek. Sve ovo naći će praktičnu primjenu kroz dva državna okvira: Kraljevinu SHS (Kraljevina Jugoslavija), i kroz socijalističku Jugoslaviju (SFRJ).
Na samom početku, ujedinjenje i povezivanje južnoslovenskih naroda dobijalo je najraznovrsnije oblike. Išlo se od zahtjeva za kulturni preporod i ravnopravnost jezika, autonomiju u sastavu Austrougarske, uniju jugoslovenskih naroda, do varijante panslavističkih programa. Što se Srbije tiče, postojale su dvije varijante ujedinjenja: istočna vizija ujedinjenja Srba i Bugara u zajedničku državu, i zapadna kao ideja stvaranja južnoslovenske države pod vođstvom Srbije. Ova zamisao svoj izraz našla je u Načertaniju, nacionalnom programu Srbije iz 1844, čiji je autor Ilija Garašanin.
U Hrvatskoj i Sloveniji takođe postoje pokreti koji jugoslovensku ideju doživljavaju kao jedan vid nacionalnog preporoda. Tako, u Hrvatskoj, postojanje Ilirskog pokreta jasno ukazuje na jedan oblik raspoloženja ka ujedinjenju. Prihvatanje štokavskog narečja za standard književnog jezika, i izlazak književnog lista ,,Danica”, 1836. godine, jasno svjedoči o postojanju idejnog saglasja da se ujedinjenje južnoslovenskih naroda izvrši. Osim ovoga, djelatnost biskupa Štrosmajera bila je od izuzetne važnosti u procesu ujedinjenja. U Sloveniji je program iz 1848. govorio o jugoslovenskoj federaciji, u kojoj bi se našle Slovenija, Hrvatska i Vojvodina. Jugoslovenski kongres održan u Ljubljani, decembra 1870. godine, iznio je ideju trijalističkog preuređenja Austrougarske.
Da je ideja zajedništva južnoslovenskih naroda imala pristalice na cijelom prostoru Balkana, svjedoči i odnos crnogorske vladarske kuće prema ovom pitanju. Naime, jedan od najznačajnijih vladara Crne Gore, pjesnik, državnik i vladar, Petar II Petrović Njegoš, zastupao je gledište po kome je ujednjenje svih Slovena na južnoslovenskom prostoru potrebno i opravdano. Saradnja koju je Petar II Petrović Njegoš imao sa Garašaninom, i ostalim značajnim ličnostima, takođe je dokaz ove orijentacije. Suštinski, vladar Crne Gore se zalagao za stvaranje velikog Slavenosrpskog carstva, čiji bi dio bila i Crna Gora. Jedino zajednički državni okvir svih Južnih Slovena donio bi prosperitet, i svi bi u toj novoj državi našli svoj interes.
Kao i u drugim istorijskom momentima, tako je i ovom prilikom bilo veoma jakog otpora zbližavanju južnoslovenskih naroda. Glavni protivnik jugoslovenske ideje i stvaranja države jugoslovenskih naroda bila je Austrougarska, odnosni njemački imperijalizam. Austrougarska je u Srbiji gledala branu svom širenju i stožer okupljanja južnoslovenskih naroda, van i unutar Monarhije. Rezultati koje je Srbija postigla tokom balkanskih ratova, budili su nadu kod stanovništva da dolazi bolje i pogodnije vrijeme za ujedninjenje. Na sve to Austrougarska je gledala s podozrenjem, i na svaki način je gušila uspon Srbije. Razumije se, Austrougarska nije bila usamljena u protivljenju ideji de se južnoslovenski narodi nađu u jednoj državi. Italija je takođe bila veliki protivnik ovog projekta. Razlog ovakvog držanja Italije bio je postojanje pretenzija na istočnu obalu Jadranskog mora. Tokom Prvog svjetskog rata (1915) Londonski ugovor je garantovao Italiji da na račun južnoslovenskih naroda dobije Trst, Istru, Goricu, Kvarnerska ostrva, kao i Dalmaciju, od Hrvatskog primorja do rta Planke.
(Nastaviće se)