U Matici srpskoj u Danilovgradu održano je istorijsko veče posvećemo Andriji Radoviću, jednoj od značajnijih ličnosti Crne Gore sa kraja 19. i početkom 20. vijeka. Radović je rodom iz Martinića nadomak Danilovgrada, a bio je predsjednik vlada knjaza, a potom i kralja Nikole, u dva navrata, odnosno 1907. i 1916. godine. O životu i radu Andrije Radovića govorio je dr Vukić Ilinčić. On je naglasio da će Radović ostati upamćen i po jednom predlogu kralju Nikoli o ujedinjenu srpskih dinastija, a u vremenu kada je on definisan (1916) to je bilo spasonosno rješenje za Petroviće.
– Radović je bio veliki prijatelj Petrovića i kralja Nikolu je 1916. savjetovao da se potpiše memorandum o ujedinjenju Crne Gore i Srbije i da je zbog toga potrebno ujediniti i dinastije. Kralj Nikola bi abdicirao u korist regenta Aleksandra Karađorđevića, a potom bi se naizmjenično na prestolu mijenjali muški potomci jedne i druge dinastije. Kraljica Milena bi bila Kraljica majka. Taj memorandum Vlada Srbije je prihvatila, ali kralj Nikola je odugovlačio po tom pitanju, pa je Andrija Radović podnio ostavku i pristupio pokretu za ujedinjenje. Predlog Radovića u to vrijeme je bilo prihvatljivo rješenje za kralja Nikolu, ali po tom pitanju glavna riječ je vodila Nikolina kćerka Ksenija za koju se govorilo da je crnogorska Marija Antoaneta, pa od realizacije memoranduma nije bila ništa – primijetio je Ilinčić.
On je dodao da je Radović odigrao značajnu ulogu tokom trajanja takozvanog ustavnog peridoda, odnosno od 1905. do 1912. godine. U tom vremenu bila su poznata četiri bratstva i to Petrovići, Vukotići, Radonjići i Martinovići i rijetko je ko mogao osim njih da dođe do nekog od višeg državnog položaja. Uspijevalo je to i onima koji su se ženili sa kćerkama iz pomenutih bratstava. A to je uradio i Andrija Radović koji se oženio kćerkom Boža Petrovića.
– Knjaz Nikola je imao veliko povjerenje u Andriju Radovića, bio je stoga maršal dvora, predstavnik u Vladi, a dva puta i njen predsjednik. Prvi put 1907. godine, a potom je bio na njenom čelu kada je kralj bio u izbjeglištvu 1916. godine. Treba se reći da je donošenje Ustava 1905. bila značajna prekretnica u Crnoj Gori. On je poremetio jedan uspostavljen red stvari u kojem je knjaz Nikola vodio glavnu riječ. Gospodar Crne Gore je donio Ustav samo da ne bi kaskao za ostalima u tom pogledu, a koliko ga je cijenio govori i to da ga je nazivao „ustavčić”. Međutim, mladi i obrazovani ljudi bili su za poštovanje Ustava, pa je zbog toga došlo i do sukoba sa knjazom Nikolom. Prvi izbori za skupštinu nakon donošenje Ustava 1906. bili su relativno slobodni, što se za kasnije teško može reći. To je čak potvrdio i knjaz Nikola riječima da ukoliko jedan klubaš uđe u skupštinu da će ga on na leđima unijeti u taj dom – pojasnio je dr Ilinčić.
On je dodao da je vrijeme od 1907. do izbijanja Prvog svjetskog rata bilo puno ubistava, progonstava neistomišljenika i gušila se svaka riječ kritike protiv gospodara. Tada dolazi i do bombaške afere, a tokom tog procesa Radović je bio osuđen na 15 godina zatvora. U tom vremenu Andrija Radović i njegova porodica doživjeli su veliki teror. Radović i ostali su abolirani 1913.
- Nakon ujedinjena Radović je pristupio Demokratskoj stranci, potom je bio viceguverner Narodne banke Kraljevine Jugoslavije i to sve do penzije. Interesantno je da je Radović prilikom obilježavanja Mojkovačke bitke 1940. godine po prvi put pomenuo prugu od Beograda do Bara. Tada je rekao: „Volio bih da vidim prugu od Beograda do srpskoga mora” - zaključuje Ilinčić.
I.M.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
