Barskoj likovnoj publici svoj „Običan malecki san” predstavlja akademski slikar Milutin Obradović. U sklopu Zimske scene „Barskog ljetopisa” u Dvorcu kralja Nikole u Baru sinoć je otvorena samostalna izložba ovog umjetnika, porijeklom iz Bijelog Polja.
Obradović je predstavio ulja na platnu nastala u prethodne tri godine, na kojima dominira motiv konja. Nakon izuzetno uspješne postavke u Podgorici, na kojoj je zabilježen rekordan broj posjetilaca, ni publika u Baru nije iznevjerila slikara, dobitnika prestižne nagrade za savremeno umjetničko stvaralaštvo „Mikelanđelo Karavađo”. Uprkos činjenici da je Milutin Obradović jedini umjetnik sa Balkana koji je dobio ovo priznanje, on ne stavlja u prvi plan svoj uspjeh, koliko uspjeh umjetnosti uopšte. Veliku posjećenost njegovim izložbama, smatra, treba proslavljati kao svojevrstan i konačan povratak ljudi galerijama.
– Znate, predivno je kad je jedna likovna izložba dobila ovoliko publike, kada jedna likovna izložba vrati publiku galeriji, vrati publiku koja joj pripada. To je u posljednjih nekoliko decenija izgubljeno. Ljudi su počeli da se dive drugim državama, drugim gradovima, da putuju avionima da bi vidjeli neku izložbu. Sada najzad imate pune galerije kod nas. Divan, običan, malecki san, divan osjećaj, kazao je Obradović.
Izložbu je na Zimskoj sceni otvorila dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, i selektorka likovnog programa „Ljetopisa”, koja je za Obradovićevo stvaralaštvo kazala da nam autor njime, kao stranice knjige „okreće zapretane svjetove djetinjstva, snova, maštanja, tajni i svojevrsnom optikom svevidećeg, unutarnjeg oka, nadzire stvari iznutra, demistifikujući pojavnosti i obmane čula efemernog života – kazala je Miranović na otvaranju, istakavši konja, odnosno konje, kao čest, nimalo slučajan motiv njegovog stvaralaštva, koje staje u sintagmu „Običan malecki san”.
– Otuda su Milutinovi konji personifikacija nas samih, istodobno dihotomni portreti i autoportreti. Umjetnik nam kroz konjoliki fizikum progovara u prvom i svim ostalim licima, priča ličnu i univerzalnu sagu. Višeznačna slojevitost Obradovićevog djela donesena specifičnim likovnim vokabularom poezija je duše koja vjeruje, promišlja i sanja nas negdašnje, naslućujući nas buduće, nepatvoreno, djetinje naivno i čisto, darujući nam, kako je rečeno, „zrno tajne” koju nosimo, a koju ne možemo ili ne želimo da otkrijemo-podijelimo, poklonimo.
Obradović objašnjava da je ono što živimo danas jedan oblik želje od juče i prekjuče. Da li smo je uobličili, to je već stvar zadovoljstva današnjicom, ovim trenutkom.
– Umjetnik je specifična rijeka, umjetnik ne uvire, on je vječito površina, vrlo često bolom zaorana, vrlo često talasom okupana, vrlo često neobjašnjiva i samom sebi, isto kao što je neobjašnjivo zašto postoji u nečemu u čemu ne može da opstane, u čemu se stalno davi. Bilo da je to ideja ili egzistencija. Tako da njegov san može samo trajati onog trenutka ako uspije sebe da zadovolji u svojoj ideji i u svom izrazu - objasnio je Obradović.
Postavka „Običan malecki san”, koja obuhvata oko 25 slika rađenih u tehnici uljane boje na platnu, moći će da se obiđe u Dvorcu u narednih mjesec dana. Nakon toga seli se u Ljubljanu, a potom će publika moći da je pogleda i u Kotoru. Autor je nagovijestio mogućnost njenog izlaganja i u dalekom inostranstvu.
D.S.
)){kind=small}
