Veče Nenada Šaponje, jednog od najznačajnijih srpskih i regionalnih pjesnika, esejiste i kritičara, koji je poznat i na evropskoj književnoj sceni, dugo će pamtiti ljibitelji književnosti i poklonici književnog programa Grad teatra. Na poznatoj budvanskoj pjaceti, predstavljanje njegove nove zbirke „Izgledam, dakle nisam”, ovjenčane nagradom „Miroslav Antić”, okupilo je brojnu publiku, a sa Šaponjom je razgovarao kritičar, pjesnik i esejista Mileta Aćimović Ivkov. Velika je stvar biti ili makar prolaziti nekoliko dana godišnje kroz grad koji ima Trg pjesnika, na početku je rekao Šaponja.
– Svrha čitanja i slušanja, svrha onoga što jeste smisao naš, književnost je – istakao je pisac koji, pored visokih nagrada za zbirke eseja i poezije preveden na engleski, španski, italijanski, poljski, rumunski jezik. Šaponja je i ugledni i nagrađivani izdavač i urednik u izdavačkoj kući „Agora”. Kao glavni urednik i izdavač, od 2012. objavio je više od tri stotine pedeset knjiga, od kojih su mnoge nagrađene vrhunskim književnim priznanjima.. Prije nego što je počeo sa čitanjem pjesama, Šaponja je pričao o tome šta je za njega neki epicentar poezije i pisanja.
– Svako traži odgovor za sebe, moji stihovi imaju u sebi mnogo drugih stihova, i mnogo mog i tuđeg iskustva. Sjećam se jednog svog stiha, koji je aluzija na dvojicu francuskih pjesnika, na Valerija i na Malarmea, „Sulazim u tišinu tega bačene kocke”. Taj teg bačene kocke je onaj koji varalice stavljaju u kocku da bi se ona okretala na broj koji oni žele, i tako uvijek dobijaju. Malarme se, recimo, time bavio, i to je meni jedna od zanimljivih stvari. A, ima ih mnogo u životu, i treba samo pomjeriti registar i primjećivati stvari, zato što nas stalno uče da živimo po stereotipima. Kao što se i hranimo stereotipno, na ovaj ili onaj način, a ako malo odemo bilo gdje u svijet, vidimo da se ljudi drugačije hrane, i da je sve to tako normalno – kazao je on. Mi smo nekako drugačiji, istakao je Šaponja, mi recimo, teško mjenjamo navike i živimo po ustaljenim navikama.
– Imamo naviku hrane, kulture..., a pitanje je da li te navike nas definišu. Zato je glavna stvar za mene pitanje slobode. Moramo kao ljudi izaći, ne smijemo silaziti u tu tišinu tega bačene kocke, jer je tišina grobna tišina, a mi hoćemo da živimo. I ukoliko hoćemo da živimo, moramo biti svjesni da smo živi samo ukoliko smo slobodni. A u svim ovim stereotipima, i svim modalitetima u koje nas ubacuju potpuno različiti centri moći iz različitih registara, koji utiču na naše živote, magnetizmi koji određuju da se okrećemo onako, a ne ovako, sve je to ono što sputava našu slobodu. Čini mi se da je suština onog čime se bavim sloboda, jer je poezija sloboda u svakom smislu, i zato smo na Trgu pjesnika – istakao je Šaponja.S.Ć.


Veče Marine Šur Puhlovski

Program na Trgu pjesnika nastavlja se večeras, u 21 sat, predstavljanjem književnog stvaralaštva Marine Šur Puhlovski, sa posebnim akcentom na njen roman „Igrač“. Razgovor sa autorkom vodiće književnica i publicistkinja Olja Knežević. Rođena u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju i komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu, Marina Šur Puhlovski u mladosti se bavila novinarstvom, neko vrijeme književnom kritikom, poslije isključivo umjetničkom prozom. Piše priče, romane, putopise, eseje, dnevničku prozu. Dobitnica je više nagrada za kratke priče. Živi i radi u Zagrebu.