Nova poetska zbirka mr Slobodana M. Čurovića Apisa „Dućan polovnih riječi”, koju je objavio „Unireks”, promovisana je pred podgoričkom publikom u Kulturno-informativnom centru „Budo Tomović”. O djelu su govorili pjesnici hadži Radovan Radović i mr Nikola Nenezić Čudesni.
– „Dućan polovnih riječi” je najnovija zbirka Slobodana Čurovića, sastavljena iz poglavlja „Prvi ulazak u dućan”, „Kosovište nebo ište”, kao i „Zapisi iz bolničke sobe 111”. Pjesma se ne stvara iz ničega, iako Čurović iz praznine može da napiše pjesmu. Naš autor se pita gdje je sada pjesnik, brine o njegovom opstanku, boji se prepisivača i pripisivača. Kada se dobra pjesma napiše nije više pjesnikova. Pjesnik je uvijek mlad i bar za korak ispred drugih - kazao je, između ostalog, hadži Radovan Radović. On je dodao da se oko autora nalaze samo knjige, te da su svuda dućani polovnih riječi.
-Čurović je uvijek u stihu nepotkupljiv, nikad sa polovnim riječima. Kod njega je svaka riječ nova, draga i mila. On oblači metafore u maglene slike. Njegova poezija izniče iz srca i duše. Čurović svaku svoju pjesmu nosi u srcu, ne polovnu, već uvijek novu - kazao je, između ostalog, Radović.
Mr Nikola Nenezić Čudesni, izrekao je pozitivne ocjene o Čurovićevom najnovijem književnom ostvarenju.
-Ova knjiga je refleksivno-meditativnog karaktera sa prizvukom ironije. Čurović ima svoj pjesnički put neprilagodljiv ni za jedan vladajući stil. Pravi umjetnici imaju onu uskočku žicu koja zrači energijom. Čest motiv njegove poezije jeste dućan kao prizvuk djetinjstva i tajnovitosti. U njemu je sve prodato, sem pjesme. Nju niko nije prodao! Ovo je poezija sasvim drugačijeg kova - kazao je Nikola Nenezić, između ostalog. On je dodao da Čurović zalazi u dubine zamršenog jezika.
– Naš Slobodan je slobodan, a ta se sloboda može raniti samo kad se pređe granica crvenog vina i ćirilice - kazao je Nenezić.
Autor zbirke Slobodan Čurović govorio je o poeziji „između mahnitosti i pokornosti”.
– Poezija je lična, zavodnica je i pretvornica. Pjesnici su samo prolaznici pored njenog gordenja, oholosti do neprepoznavanja, i zaglušujuće glasnoće. Oslobođena banalnosti, po svojoj zakonomjernosti bitiše, tako što je ištu, a ne dotiču krotitelji, ona je nepoznanica i sebi i drugima. Ali to je samo varka i ko tu kome vjeruje? A „ljubaviti” sa poezijom znači biti u opasnim vezama, na vrhu sječiva, hodati po ivici najnepoznatijih, nenaklonjenih riječi, neprestano cvokotati pred mrzovoljnim nepovjerenjem preletača i prislužnika pribilježnika tvari u materijalno-hedonističkoj realnosti, iz luče makrokosmičkog snijevanog začudno bito ogoljen jezivom svakodnevicom. Biti pjesnik znači biti ubačen, van svih gravitacija u žrvanj igraonice, u „nemjerljive sile” tog novog, neprestanog čuda što se zove pjesma. U inat svemu, od lažnog reda do vječitog nereda, avanture što izmigolji katkad (ako ne uvijek) onim zlokobnim laskanjem od pamtivijeka... Zato je pjesnikova mahnitost slučaj, između nezainteresovane svjetine i zlopogleda kritičnika i tumača smisla književnog pojavlja. I onda čemu još poezija? - kazao je on.
Moderator programa bio je pjesnik hadži Ljubisav Bjelić Morački koji je pročitao i fragmente kritike književnice Vere Ponti o Čuroviću, dok su stihovima veče uljepšali pjesnici hadži Bogoljub Boban Velimirović Podgoričanin, Sonja Dabetić i Miljan Živković. A.Ć.
)){kind=small}
