Pi­še: Če­do­mir An­tić


Demokratska partija socijalista održava kongres. Šta stoji iza ove partije koja pod ovim imenom vlada četvrt vijeka? Jedine partije koja je pobijedila pod kumnuističkim imenom 1990. godine, a u kontinuitetu vlasti nema uporednika na svijetu pošto su kineska ili sjevernokorejska posestrima na vlast došle nešto kasnije...
Ishod četvrt vijeka vladavine DPS-a je jedna velika NULA (0). Pokazali su tokom prethodnih decenija da ne žele, a nisu ni sposobni da uspostave demokratiju. Samo su ojačali vladavinu jednog klana kome su sveti samo lični interesi, a cilj mu je samo i isključivo vlast.
Reče jedan propali srpski političar koga su američki obavještajci još prije dvije decenije zvali „vjetrokaz“, da je Crna Gora nekakav putokaz Srbiji... Samo me zanima po čemu? Po tome što falsifikuje popis i predsjedničke izbore? Tako što izbjegava suočavanje sa prošlošću? Da li su se u Crnoj Gori suočili sa zločinima zbog kojih se Đukanović izvinjavao? Da li je režimske hrvatske drugare bilo briga za bilo šta drugo osim da dobiju saveznika u borbi protiv srpskog naroda? Zato su zaboravili rat, propustili da tuže jednu od dvije članice SR Jugoslavije, prezreli su sopstvene žrtve pošto su od početka ti nesrećni ljudi bili moneta da bi neko ponovo bio vezir ili poglavnik. Da li je Crna Gora rehabilitovala pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini? Crna Gora je jedina država u Evropi u kojoj je nemoguće na demokratskim izborima smijeniti vlast. Ekonomija Crne Gore je lažna. Ona je zemlja koja sprovodi progon većinske crkve. Obespravljuje 34% svojih građana. Falsifikuje istoriju. To je država nekažnjenih političkih ubistava. Utočište svjetskog ološa pod uslovom da ima novac. Politika koju je grupa nemoralnih i kriminogenih ljudi učinila nedostojnom njenih dobrih građana i velikih predaka...
Nema Crna Gora vladajuću partiju DPS. Vladajuća partija ima svoju zemlju i njene stanovnike da ih eksploatiše, zavađa i da im vlada... I region ima Đukanovićevu Crnu Goru da preko nje uvozi evrpske krize i nestabilnosti.
Gdje su uspjesi DPS-a? Nije očuvao Jugoslaviju... Izdao je Srbiju. Prevario srpsku crkvu. Iznevjerio građane. Obrukao crnogorsku državnu ideju. Da li neko ozbiljan misli da u Crnoj Gori narod danas živi bolje nego prije dvadeset i pet godina? Silan je režim koji obezbjeđuje razvoj samo kad ima šta da proda, a gradi kada ima od koga da pozajmi. Đukanović nije uspio čak ni da unese nemir u region: optužbe i uvrede na račun bivših srpskih predsjednika i premijera imale su uticaj isti kao da ih je izgovorila samo elegantna i lakirana persona koja je crnogorskog premijera vjerovatno i inspirisala.
Đukanović još uvjek nije uveo zemlju ni u NATO. Građani Crne Gore treba da prihvate bijedno izvinjenje generalnog sekretara NATO-a za vrijeme kada su bili žrtve agresije koja je predstavljala kršenje međunarodnog prava. Izvinjenje nije upućeno narodu Srbije. Dakle da vaša vlada nije izdala svoju državu i njen ustav ni mrtvima ne bi stiglo bezvrijedno i besmisleno izvinjenje od jednog saveza koji nigdje i nikome nije donio sreće. Hajde da Đukanović, koji je promoter članstva u Alijansi, malo objasni narodu - koji se sprema da prevari i ponovo mu falisifikuje volju – kakve su posledice podrške NATO-u? Sve prethodne ciljeve je prokockao da bi se održao na vlasti, ulazak u NATO, možda vjeruje, zadržaće ga na vlasti doživotno. Šta se dogodilo sa Libijom? Jednog Gadafija smijenilo je njih nekoliko, sa njima i „Islamska država“, na plažama nema turista osim ako ne računamo „ekstremni turizam“ kada nevoljnicima na kraju odsjeku glave. Irak se raspao. U Avganistanu su talibani procvjetali... Iz Tačijevog, Mustafinog i Jahjaginog Kosova odlazi čak trećina svih azilanata zbog kojih Mađarska podiže zid na našoj granici. Pa NATO-u je u miru uspjelo ono za šta su Miloševiću bili potrebni rat i međunarodna asistencija !
Dok mu na kongres dolaze trećerazredni političari iz regiona, drugosrbijanska menažerija iz Beograda i avangarda demokratskog Azerbejdžana... Đukanovićev DPS mogao bi da položi račune narodu. Milošević je umro, Koštunica na slobodi... Pred prošli kongres Đukanović je najavljaivao sasvim moderan programski cilj – jačanje nacionalne crkve. Šta bi od toga... Zar je jedna podignuta i možda poneka oteta bogomolja dovoljan uspjeh europskog političara, a kamo li partije... Nedovoljno je to... Možda zato Crnu Goru, koja je lider regiona u evropskim integracijama, još bar deset godina neće primiti u istu. Treba sve to malo oštrije, odlučnije, europskije... Bjednije.
( Autor je istoričar i
docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)