Tužilaštvo bi trebalo da ispita porijeklo novca kojim je dugogodišnji sindikalac, predsjednik odbora direktora Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju (CFSSI) Danilo Popović sagradio vilu na Marezi u Podgorici. Vila se vodi na ime njegovog sina Petra, a sada se prodaje za dva miliona eura, poručili su sagovornici „Dana”. Prema njihovim riječima, neuobičajeno je da sindikalni lider ima vile kada radnička klasa gubi prava.
Prema podacima Komisije za sprečavanje sukoba interesa, Popović je 2005. imao platu 395 eura. Da bi neko sebi sa tolikom platom priuštio vilu od dva miliona eura, trebalo bi da radi čak 421 godinu, i da sve zarađeno ulaže u kuću.
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva juče nijesu odgovorili na naša pitanja da li će ispitati porijeklo novca kojim je Popović sagradio vilu na Marezi.
Predsjednica Opštinskog sindikalnog povjereništva Bar Saveza sidnikata (SSCG) Senka Rastoder ocijenila je u izjavi za „Dan” da tužilaštvo mora reagovati jer Popović ima još nekretnina, a ne samo jednu vilu u Podgorici.
– Očekujemo od tužioca da pored silnih prijava ispita i porijeklo imovine Danila Popovića i njegove uže porodice. Danilo je sebe razvlastio, sve je preveo na druga lica, tako da zvanično nema skoro ništa. Sumnjivo je kako je vila izgrađena, pa i na kredit kako tvrdi Popović. Postavlja se pitanje kako je odobreno stotine hiljada eura kredita čovjeku koji nema ni 400 eura platu. Tako je zvanično naravno, nezvanično je druga priča – kaže Rastoder.
Prema njenim riječima „Popović je dugo vremena važio i važi za jednog od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori”.
– Nisam čula da iko ima toliku imovinu, a da se bavio sindikalnim radom. Po istoj šemi je propalo šest preduzeća SSCG, a na čelu njih je bio Danilo Popović. Tako će vjerovatno biti i sa Fondom, pošto se i tamo pominjalo uvođenje stečaja. Zanimljivo je da je on stalno predsjednik odbora direktora Fonda, te da je uvijek sam sebi stavarao radno mjesto. Njemu je plata u Fondu preko 2.000 eura. Više mi zaista nije jasno zašto tužilaštvo ne provjeri tog čovjeka, samo po mojim krivičnim prijavama, a izgleda da neko u toj instituciji sve te dopise protiv njega stavlja u donje ladice. Danilo Popović sada ima šta i da proda, ali radnici koje je on navodno štitio ostali su bez svega – upozorila je Rastoder.
Predsjednik Radničke partije Janko Vučinić tvrdi da Popović nikada nije bio sindikalac.
– Taj njegov angažman je bio samo puka formalnost. On je bio najbolji Milov ministar za očuvanje socijalnog mira i smirivanje obespravljenih i opljačkanih radnika. Na osnovu muke i bijede radnika stekao je ogromno bogatstvo. Samo ne znam koliko čovjek može biti srećan kada dođe do tolikog bogatstva, da danas ima kuću koja vrijedi dva miliona, kao i još nekretnina, dok su oni koje je trebalo da štiti danas izreda socijalni slučajevi i mnogi nijesu doživjeli ni penziju – istakao je Vučinić.
On poručuje da tužilaštvo mora ispitati otkud Popoviću novac da gradi vilu.
– Cilj protesta Demokratskog fronta je da se ispita svako sumnjivo bogaćenje. Da se konačno svako ko se obogatio na račun naroda i države procesuira, da mu se oduzme imovina koja je stečena nelegalnim putem. Sve oduzeto treba podijeliti onima koji su danas gurnuti u bijedu i siromaštvo. To je jedan od osnovnih ciljeva naših protesta. Nemoguće je da je narodna volja da se daje mandat onima koji su pljačkali narod, stvorili ovu sirotinju i nezaposlenost. Zato nam treba prelazna vlada koja će obezbijediti sprovođenje fer izbora – konstatuje Vučinić.
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata (USS) Srđa Keković kaže za „Dan” da je glavni stav za koji se zalaže USS da nadležne institucije preispitaju sve tokove novca u periodu od početka privatizacije pa do danas, i to bez izuzetka.
– Dakle, ako postoji bilo kakva sumnja o neosnovanom bogaćenju bilo kojeg pojedinca, nadležne institucije moraju da preispitaju porijeklo novca, bez obzira da li se radi o javnoj ličnosti ili nekom drugom građaninu – uvjeren je Keković.
Popović je prekjuče kazao za „Dan” da je tačno da prodaje kuću koja se vodi na njegovog sina, kao i da to čini zbog porodičnih kredita i dugova koje ima. On tvrdi da kuća ne vrijedi dva miliona i da je u pitanju mnogo niža cijena.
– Nije tačno da kuća vrijedi dva miliona, i laže ko god kaže da je tako. To je neko namjerno stavio. Niko je nije procijenio – tvrdi Popović, dodajući da ne bi prodavao kuću da nema dugovanja od oko milion eura i ističe da bi je prodao za 800.000 eura.
U oglasu za prodaju imovine objavljenom na sajtu agencije Knjaz navedeno je da je imanje kao „država u državi”. Takođe, navedeno je i da se nekretnina nalazi u izdvojenom i mirnom dijelu grada, da se prostire na oko 5.300 metara kvadratnih i kompletno je ograđeno zidanim kamenom visine i do šest metara. Na imanju se nalaze dva stambena objekta ukupne površine 500 metara kvadratnih, bazen dubine 2,5 metara, širine tri i dužine 12 metara. U donjem dijelu imanja postoji veliki ravan prostor namijenjen za teniski teren, sa pratećim sadržajima, tj. svlačionica, kupatilo, teretana i mala kuhinja, tehnička prostorija ukopana ispod zemlje u kojoj se nalazi postrojenje strujnog agregata velike jačine, koje u slučaju nestanka električne energije napaja kompletno imanje na svim nivoima. M.S.
Šta ćeš u sindikat ako imaš milione
Srđa Keković ističe da je neobično da neko ko posjeduje milionsku imovinu ima potrebu da se bavi sindikatom.
– Takvi ljudi, po prirodi stvari, pripadaju svijetu biznisa. Međutim, koncept kapitalističkog političkog sistema, koji zagovaramo od početka devedesetih godina prošlog vijeka, podrazumijeva da svaki građanin ima neprikosnoveno pravo na privatnu imovinu, pa i sindikalni vođa. Naravno, ta imovina mora da bude legalno zarađena. Dakle, zalažemo se da sindikalne vođe treba prepoznavati i cijeniti po njihovim sindikalnim aktivnostima i doprinosu koji daju za poboljšanje ekonomsko-socijalnog položaja zaposlenih i jačanje sindikalnog pokreta. To da li je neko bogat ili nije, ni na koji način ne smije biti osnov za diskreditaciju pojedinca u ocjenjivanju profesionalnosti njegovog sindikalizma, jer to ne predstavlja kriterijum za ocjenjivanje profesionalnosti pojedinca ni u ostalim društvenim sferama, mislim na umjetnost, kulturu, sport, politiku – dodaje Keković.