Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić predložila je Vladi da pristane na poravnanje u sudskom sporu Minić i drugi koji se vodi pred tim sudom i isplati iznos od 24.840 eura. Kako se navodi u predlogu dostavljenom potpredsjedniku Vlade za politički sistem Dušku Markoviću, postupak je pokrenut zbog povrede prava na pravično suđenje, a zbog činjenice da je Vrhovni sud 2006. godine zauzeo eksplicitan stav da crnogorski pravni sistem ne prepoznaje takav pravni lijek.
– Kao pravni zastupnik Crne Gore u ovom međunarodnopravnom sporu, smatram da bi detaljnije vođenje ovog spora bilo štetno za Crnu Goru, kao stranku u sporu, i da bi bila u neprimjernoj situaciji da osporava i oponira pravnom stavu koji je zauzela najviša sudska instanca u zemlji, što bi izvjesno štetilo međunarodnoj reputaciji zemlje. Takva pravna situacija ujedno i marginalizuje mogućnost uspjeha u ovom međunarodnopravnom sporu – navela je Pavličićeva u dopisu Markoviću.
Spor protiv Crne Gore pokrenut je po šest predstavki crnogorskih građana, koji smatraju da im je u postupku pred nacionalnim sudovima povrijeđeno pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi sa pravom na pravično suđenje, garantovanim čl. 6 konvencije.
Pavličićeva je navela da se predstavke odnose na period nakon 3. marta 2004, a prije donošenja Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Povod za predstavke u predmetima Lakićević, Obradović, Minić, Medenica, Adamović, Gazibara i drugi koje su podnijete Sudu u Strazburu bile su građanske parnice koje su se vodile pred osnovnim sudovima u Kolašinu i Bijelom Polju i bjelopoljskom Višem sudu. Podnosioci predstavki su, smatrajući da parnični postupci predugo traju, zatražili zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zagarantovanog članom 6 konvencije, podnoseći u tom smislu tužbene zahtjeve nadležnim sudovima. Izjašnjavajući se o pravnom pitanju dopuštenosti ovakvih tužbi Vrhovni sud je zauzeo pravni stav koji je obavezujući za sve niže sudove 3. jula 2006. godine, u kome je utvrdio da nacionalni pravni sistem ne poznaje pravni lijek zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, pa sudovi u Crnoj Gori nijesu ovlašćeni da odlučuju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete zbog povrede ovoga prava. Advokat Veselin Radulović ocijenio je da je neprihvatljiv takav stav Vrhovnog suda, iako je tek naredne godine, 2007, donijet Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. On smatra da sudovi i danas pokušavaju da zaštite državni budžet od naknade štete za suđenje u razumnom roku, iako se, kako kaže, u toku samog suđenja utvrdi da se neosnovano odugovlači.
– Činjenica je da je Crna Gora tek 2007. godine donijela Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku koji propisuje i naknadu u vidu nematerijalne štete. U međuvremenu je taj institut zaživio primjenom ovog zakona, sa nekim korekcijama u praksi i stavovima koji su, najblaže rečeno, čudni. Primjera radi, veoma često se takve tužbe odbijaju, po mom mišljenju neosnovano, čak i kad sud prethodno utvrdi da se postupak neosnovano odugovlači, za šta smatram da nije u skladu sa odredbama zakona i čini mi se na neki način sudovi pokušavaju da zaštite državni budžet od naknada štete za povredu osnovnih ljudskih prava – kazao je Radulović za „Dan“.
Zoran Vujičić iz Građanske alijanse (GA) smatra da nije dobro što je Vrhovni sud usko tumačio odredbe crnogorskog zakonodavstva. Iako je, kako kaže, zakon o suđenju u razumnom roku usvojen tek nakon ovakve odluke Vrhovnog suda, sud je, kako cijeni, mogao drugačije odlučiti jer se mogao pozvati na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
– Ovo nije prva odluka Vrhovnog suda koja se na ovaj način preispituje a posebno će značajno biti kada u predmetu rada Evropskog suda za ljudska prava dođu predmeti iz radnih odnosa jer je pravnim stavovima Vrhovnog suda onemogućeno građanima Crne Gore da zaštitu nađu pred crnogorskim sudovima. Na ovaj način greške sudskih instanci opet plaćaju građani – ukazao je Vujičić.
A.T.
Naknade od 300 do 2.000 eura
Izvršna direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević podsjetila je da je ta organizacija 2011. godine objavila analizu primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku tokom prve tri godine njegove primjene, kada je zaključeno da se taj pravni lijek u praksi malo koristi, posmatrano u odnosu na veliki broj zaostalih predmeta pred sudovima u Crnoj Gori. Ukazuje da je za prve tri godine primjene zakona podnijet 181 kontrolni zahtjev, od kojih je usvojeno samo 19 (10,5 odsto), a od ukupno 33 tužbe koje su podnijete Vrhovnom sudu za pravično obeštećenje usvojene su samo tri (9,1 odsto). U analizi je, kako navodi, kritikovano restriktivno tumačenje zakona koje je tada primjenjivalo nadležno vijeće Vrhovnog suda.
Napominje da će HRA ponovo analizirati primjenu tog zakona u poslednjih pet godina.