PETNjICA – Raspoloživi podaci jasno ukazuju da naglo iseljavanje naroda sa sjeveru Crne Gore, poprima zabrinjavajuće razmjere. To najbolje posvjedočava područje Bihora sa kog se i ove godine znatan broj stanovnika uputio ka većim centrima i zapadnoevropskim zemljama. Svoj zavičaj napuštaju uglavnom mladi ljudi pod uzgovorom da u opštini Petnjica koja, prema poslednjem popisu sa 6.713 stanovnika, raspoređenih u sedam mjesnih zajednica, zahvata površinu od 173 kiliometra kvadratna, još uvijek nijesu stvoreni uslovi za adekvatno organizovanje života. Mještani tvrde da skoro da i nema nijedne kuće na prostoru Bihora iz koje se bar po jedan član ne nalazi u nekoj od evropskih zemalja. Kažu da su ljudi u minulom periodu uglavnom odlazili za Luksemburg i Švajcarsku, a nije mali broj onih koji su se, u potrazi za boljim životom, nastanili u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Njemačkoj.
Jedan od odbornika iz vremena kada je Petnjica prije 58 godina imala opštinu, Faik Adrović, tvri da Petnjica ni nakon ponovnog dobijanja statusa opštine nije krenula sa mrtve razvojne tačke. Navodi da država nije ispunila obećanja kada je razvoj Bihora u pitanju i da se zbog toga ne treba čuditi što danas više Petnjičana živi u inostranstvu nego u zavičaju. Ustvrdio je da se u doba socijalizma mnogo više računa vodilo o pojedincu i sveukupnom prosperitetu.
- U doba socijalizma se tačno znalo gdje je kome mjesto, zato se i živjelo bolje. Znanje, stručnost i čestitost su bile osnovne karakteristike koje su preporučivale nekoga da bude kadar. Tako su se stvarali timovi ljudi koji su svakom pojedincu, bez obzira da li je imao škole ili ne, omogućavali da radi i da živi od svoga rada. Uz to, naše su generacije dobrovoljno izgrađivale zemlju i stvarale ambijent za bolje sjutra. Sada su neka druga vremena i sve moguće vrijednosti su unižene. Priča onih koji upravljaju temelji se na praznim obećanjima, posebno kad je sjever Crne Gore u pitanju. Tako se i Petnjica našla u jednom nezavidnom položaju. Zato i narod odlazi u neke srećnije krajeve – ističe Adrović, podsjećajući da u Petnjici ima preko 40 kuća u kojima niko ne živi.
Petnjičani navode da se ne treba čuditi što mladi ljudi uzimaju kartu samo u jedom pravcu, jer su mnogi Bihorci u razvijenijim zemljama u kojima su se nastanili stekli zavidna bogatstva. Kažu mještani da se iseljenici često vraćaju u svoj zavičaj. Da najviše dolaze ljeti i da su tamo gdje su prvi put čelom na zemlju pali napravili nove kuće sa svim pratećim sadržajima, nalik na one u elitnim velegradskim zonama. Međutim, kako navode, u tim kućama borave vrlo kratko i to za vrijeme odmora ili praznika, jer su poslovima i drugim obavezama vezani za zemlje u kojim su svili porodična gnijezda. Mnogi kažu da bi se rado vratili da ponovo žive na svojoj babovini, ali da im Bihor ne pruža potrebne pogodnosti za neka unosna zanimanja od kojih se može pristojno živjeti.
Migraciona kretanja desetkovala su i broj učenika obrazovnim ustanovama, tako da nekima od njih prijeti zatvaranje. Na to ukazuje i podatak da je ove godine u pet osnovnih škola na prostoru Bihora upisano svega 560 učenika, iako se zna da je taj broj osamdesetih godina prošlog vijeka bio skoro tri hiljade. Da se broj stanovnika na ovom području drastično smanjuje govori i činjenica da srednju školu u Petnjici ove godine pohađa samo 111 učenika. Pad nataliteta na području Bihora najbolje potvrđuje stanje u Osnovnoj školi u Petnjici koja trenutno, uključujući četiri područna odjeljenja, broji 187 učenika od čega 24 prvaka, što je pet puta manje nego 1985. godine.
Direktor škole Ervin Duraković navodi da je maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore jedan od glavnih uzroka što je došlo do desetkovanja učenika u obrazovnim ustanovama na prostoru Bihora.
- Ljudi sa ovog područja su decenijama unazad, pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, počeli da se iseljavaju prema zapadnoevropskim zemljama, Podgorici i nekim drugim destinacija u Crnoj Gori. Na takvu pojavu državne institucije nijesu reagovale na odgovarajući način. Umjesto konkretnih mjera imali smo samo neka deklarativna zalaganja koja nijesu davala rezultate. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu počeo da opada i da poprima zabrinjavajući karakter. Sve to ukazuje da svi zajedni moramo da damo mnogo veći doprinos razvoju Petnjice ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo da živi u mjestu svog rođenja. Za tako nešto su potrebne i promjene po pitanju obrazovanja na sjeveru Crne Gore– istakao je Duraković.
Sličan stav iznose i mještani Vrbice i Tucanja potvrđujući da škole u njihovim mjestima iz godine u godine upisuje sve manje učenika.
-Osnovna škola u Tucanju, sa dva područna odjeljenja, trenutno broji 70 učenika. To je broj koji zabrinjava, kad se zna da je ova obrazovna ustanova sedamdesetih godina prošlog vijeka imala i do 500 đaka. Sve to ukazuje da se moraju preduzimati neke hitne mjere, potrebne da se mladi ljudi zadrže na ovim prostorima, kako bi se uvećavao broj djece bez koje nema budućnosti – ističu mještani Tucanja.
Većina mještana smatra da se u cilju zaustavljanja odliva stanovništva mora raditi na izgradnji odgovarajuće infrastrukture, oživljavanju privrede i podsticanju poljoprivredne djelatnosti. Ističu da se, umjesto praznih obećanja i istrošene priče, moraju forsirati razvojni projekti koji će lokalnom stanovnišvu donositi korist.
- Kad neko mjesto ima loše puteve i kad omladina nema posla onda se nije čuditi što narod odlazi tamo gdje mu je bolje. Narod odlazi teškog srca, ali drugog izbora nema. Zato ako se nastavi sa ovakvom praksom broj zatvorenih kuća će se iz godine u godinu uvećavati. U Bihoru će ostajati da žive samo starci, dok će se naša mladost potpuno iseliti. Sve to ukazuje da država mora pod hitno donijeti odgovarajuću razvojnu strategiju sjevera Crne Gore, ukoliko ne želi da mjesta poput Petnjice ostanu potpuno pusta – zaključila je Sabaheta Novalić u ime Udruženja „ Vrijedne ruke“. D.J.
Iseljenici iz Luksemburga nude konkretnu pomoć
U Luksemburgu ima nekoliko zavičajnih udruženja koja su tokom ove godine postigla dogovor da se formira Fond za pomoć Petnjici. Cilj tog fonda je da, između ostalog, pruža pomoć za zaustavljanje migracionih procesa.
-Ljudi koji žive u Luksemburgu odlučili su da formiraju Fond za razvoj Petnjice. Sredstava iz tog fonda će se striktno usmjeravati za realizaciju razvojnih projekata. Na taj način se želi podstaći razvoj biznisa, što bi iniciralo otvaranje novih radnih mjesta koja trenutno najviše nedostaju Petnjici. Samim tim bi se zaustavio i nagli odliv stanovništva sa područja Bihora – naglasili su predstavnici više zavičajnih udruženja iz Luksemburga.
U Savinom Boru ostali samo najuporniji
Stanovnici Savinog Bora navode da se sa nekom pritajnom gorčinom sjećaju kad je u njihovom selu bilo znatno više djece.
-Sa sjetom se prisjećamo vremena kad je naša škola bila puna đaka. Bilo je tada milina slušati kako dječija graja ispunjava cijeli ovaj prostor. Kako su godine prolazile narod je sve više odlazio sa svojih vjekovnih ognjišta u potrazi za nekim boljim životom. Ostajali su samo oni najuporniji i ako se nastavi ovakvim tempom ovdje će umjesto dječijeg plača zagospodariti tišina – ističe mještanin Zaim Ličina, uz podsjećanje da je broj učenika u Osnovnoj školi u Savinom Boru, uključujući i područna odjeljenja, sveden na 120.
Agović: Dolaze bolji dani
Predsjednik Opštine Samir Agović tvrdi da su u proteklih tri godine preduzete brojne aktivnosti koje su doprinijele da područje Bihora krene sa mrtve razvojne tačke.
- Kad napravimo presjek stanja možemo slobodno reći da smo u cilju razvoja Bihora dosta toga uradili od kako je Petnjica dobila ponovni status opštine i da smo od ništa napravili nešto. Zahvaljujući dobroj saradnji lokalne uprave sa Vladom Crne Gore i drugim državnim institucijama, kao i sa našom brojnom dijasporom, došli smo do vidljivih rezultata koji posvjedočavaju da za Petnjicu dolaze bolji dani. Zato se iskreno nadam da će ubrzo doći i do zaustavljanja negativnih migracionih kretanja – istakao je Agović.