Autor: Milan Ružić
Gledam novu karikaturu ,,Šarli ebdoa'' i ne mogu da se ne iznerviram. Ne znam da li je ostalo išta što je tim ljudima sveto? Mogu upitati i da li je ostalo išta što barem donekle poštuju? Kad god neka tragedija potrese svijet, redakcija „satiričnog nedjeljnika“ pokušava da dodatno ucrni situaciju.
Draga gospodo, da li je bilo nekoga u tom vašem svijetu ko nije nosio majicu „Ja sam Šarli ebdo“? Jesu li ljudi kod francuskih ambasada u cijelom svijetu palili svijeće? Da li su društvene mreže bile pretrpane porukama podrške i saosjećanja? Sjećate li se da su svi programi na kugli zemaljskoj prekidani i zaustavljani kako bi se objavilo da su ljudi iz vaše redakcije stradali?
Evo, ja ću priznati da nisam nosio majicu „Ja sam Šarli ebdo!“ Ne može mi niko reći da je nisam nosio zbog toga što ne poštujem tuđe žrtve. Svaka žrtva, ma koji čovjek bio u pitanju, za mene predstavlja ništa drugo do tugu. Međutim, kako to da vi nemate apsolutno nikakvog poštovanja ni za jednu žrtvu? Kako to da su vama povjerovali da se bavite satirom? Ko vas spoji tako nastrane i iščašene? Satirični nedjeljnik? Provjerite u tom svom statutu ili čemu već da nije u pitanju satanistički nedjeljnik!
Predlažem da, od danas, svi nose majice „Ja nisam Šarli ebdo!“, „Mene je sramota što sam bio Šarli ebdo!“, „Nikada neću biti Šarli ebdo!“, itd. Imaćemo već ideja šta da štampamo.
Dobili ste podršku cijele kugle zemaljske, a sada iste te ljude ponižavate. Kako to da jedna ovakva tragedija kao što je pogibija članova ruskog hora „Aleksandrov“ može biti išta nego najtužniji dan? Gdje povlačite crtu preko koje ne idete? Još nisu sve mučenike ni pronašli, niti su oplakani, a vi ste već krenuli da vrijeđate.
Gomila osoba bez talenta koji rade sve da bi na sebe privukli pažnju! Da li iko od vas zna išta da radi, osim da vrijeđa? Kako bi bilo da svi sad krenemo da se smijemo vašim žrtvama?
Žao mi je što svi dobri ljudi ovog svijeta dijele isti vazduh sa vama, neznalicama i netalentovanima, koji željno iščekuju svaku tragediju kako bi se za njih čulo.
Stradali su umjetnici, a od toga prave sprdnju oni koje niko osim njih samih ne naziva umjetnicima. Hor „Aleksandrov“ će, siguran sam, pjevati Bogu negdje gore na nebu, jer su toga dostojni. Čega ste vi dostojni?
Poštujem sve žrtve, ali nisam nosio majicu „Ja sam Šarli ebdo!“. Žao mi je ljudi koji su u toj redakciji stradali, ali čistog obraza i mirne duše mogu reći da ni jednog jedinog trenutka ne žalim što nisam obukao tu majicu. Čak mi je, pa neka misle šta god hoće, drago što nisam bio dio nečega što je prije bilo trend nego poštovanje i odavanje počasti.
Vi vidite kako ćete pred Boga kad za to dođe vrijeme. Tu majicu, ako je kod ikoga nađem, prekrstiću se i pocijepati je, a za ruske novomučenike ću se pomoliti i zapaliti svijeću.
Žao mi je jedino što takvi kao vi trunu u starosti i penziji, a ljudi, kao ovi iz hora „Aleksandrov“, trunu negdje na dnu mora. Želim da vjerujem da je Rusija stradanjem ovog hora, otkupila vječno mjesto u Raju.
Jedan od najvećih gubitaka i poraza umjetnosti, kulture i duše jeste pogibija ovog hora! Kažem da je to jedan od najvećih, pošto su karikature ,,Šarli ebdoa'' ubjedljivo najveći poraz umjetnosti, kulture, duše i čovječanstva!
Plači, Rusijo! Hor „Aleksandrov“ je zaslužio tvoje suze! Plačite i molite se za svoje mučenike! Plače i Srbija sa vama! I neka vam čitav svijet zavidi što ste imali takve ljude! A vi, Francuzi, nemojte samo plakati, već vrištite i busajte se u grudi zbog toga što je baš vama zapao ,,Šarli ebdo''!
wwwiskra.co