Nikšićkog naselja Zverinjak, koje je jedno od nekoliko radničkih u gradu, uprkos ranijim najavama, nema ni u ovogodišnjem programu uređenja prostora opštine koji je usvojen na poslednjoj sjednici lokalnog parlamenta u 2016. godini. Zakonom o uređenju prostora propisano je da skupština lokalne samouprave donosi jednogodišnji program uređenja prostora koji obuhvata program izrade novih, odnosno izmjene i dopune postojećih planskih dokumenata i program uređivanja građevinskog zemljišta. Program za ovu godinu sačinjen je na osnovu izvještaja o stanju uređenja prostora za 2015. godinu. Na desetine kućeraka, uglavnom napravljenih od dasaka, a mnoge i ruinirane, te neasfaltirane ulice kroz naselje, samo su neke od slika koje svjedoče u kakvom izuzetno lošem stanju živi oko 500 stanovnika. Međutim, to nije dovoljno za reakciju nadležnih kako bi Zverinjak napokon dobio makar obrise iole pristojnog naselja. Svega nekoliko baraka na toj lokaciji sredinom prošlog vijeka izgradila je Željezara kako bi obezbijedila prinudni smještaj za svoje radnike kojima je taj prostor kasnije postao stalno mjesto boravka, jer je mali broj njih od fabrike dobio stan ili stambeni kredit. Naselje je godinama potom postajalo stjecište i radnika drugih firmi, poput bivšeg Građevinskog, a krajem devedesetih i mjesto gdje su svoj krov nad glavom pronašli raseljeni i izbjegli sa ratom zahvaćenog prostora nekadašnje Jugoslavije. U Zverinjaku su se od nastanka tog naselja do sada mijenjali jedino stanari, dok je sve drugo ostalo isto. Miroslav Jokić je jedan od stanara, a u Zverinjaku živi već skoro 37 godina jer je njegov otac u tom naselju dobio privremeni smještaj. Kako je istakao, ne pamti da je u naselju nešto urađeno, a sve što bi tražili završavalo bi se obećanjima.
– Skoro dvije godine bukvalno molimo da se u naselju postavi osvjetljenje, nekoliko reflektora. Problem je što ima dosta starih ljudi koji žive sami, a plaše se pasa lutalica i narkomana. Ništa se ne mijenja godinama, a svi čekamo da se nešto pozitivno dogodi – kaže Jokić.
Najveći problem u naselju su, kako je istakao, napušteni objekti koje, uprkos tome što su ruinirani, bivši stanari sada prodaju. Jokić je kazao da su u više navrata molili opštinsku inspekciju da izvrši uvid i bivšim stanarima naloži da objekte, koji su inače nelegalno sagrađeni, sruše.
Kako su te napuštene barake građene bukvalno jedna uz drugu, prijeti njihovo potpuno obrušavanje, kao i opasnost od požara. Mještani kažu da su prošlog ljeta strahovali od zmija i pacova, a mnogi su u njima „pronašli“ i mjesto gdje odlažu razni otpad. Aco Đođić u Zverinjaku živi već 27 godina.
– Isto nam je i ljeti i zimi, a redovno nas obilaze samo oni koji naplaćuju komunalije. Svak ko je mogao otišao je odavde, a mi ostali živimo u nadi da ćemo jednog dana negdje gdje je bolje i mi otići – tvrdi Đođić i ističe da imaju asfaltiranu samo glavnu ulicu, onu koja vodi do naselja, a sve ostale su kao i prije šest decenija, makadamske i u veoma lošem stanju. Zimi, kaže on, kada padne snijeg mehanizacija čisti samo tu glavnu cestu, a ulice kroz naselje čiste oni sami.
– Tražimo stalno, a obećanja ima i to pred izbore. Istina, daju nam pijeska za krpljenje rupa, a kubik je deset eura pa smatram da to možemo i sami, kad nam ništa drugo i ne daju – kaže Đođić.
B.Brašnjo
Nemaština ponajteža
Mićo Kaluđerović je jedan od onih stanara Zverinjaka koji je tu kupio sebi krov nad glavom. Ističe da je daleke 1995. godine za osam hiljada njemačkih maraka kupio jednu baraku s nadom da će doći vrijeme kada će odseliti na bolje mjesto, ali se to do danas nije dogodilo.
– Naselje je u potpunosti kao kada sam doselio, ali se predstavnici mjesne zajednice trude koliko je moguće da stanje poprave. Najteža je nemaština jer su u naselju uglavnom oni koji teško žive. Kako nadležni stalno govore da je naselje nelagalno podignuto, tako se i mi nadamo i Boga molimo da nas isele odavde. Stanove dobijaju izbjeglice i Romi, ali ne i mi, a ovdje nas je sve više jer se u naselju za male pare može naći kakav-takav krov nad glavom, naglasio je Kaluđerović.
Tomašević: Rješavamo koliko možemo
Predsjednik mjesne zajednice Humci, kojoj Zverinjak pripada, Goran Tomašević potvrđuje da je situacija u tom naselju odavno loša. On ističe da se rukovodstvo mjesne zajednice trudi da stanovnicima koliko-toliko olakša, a to je uglavnom nasipanje puteva kroz naselje koji će još čekati na asfaltiranje.
– Postavljanje nekoliko reflektora kandidovali smo kod nadležnih u opštini i očekujem da će to biti riješeno. Najveći problem su napušteni stanovi u više baraka i moraćemo uz asistenciju policije da natjeramo bivše stanare da te objekte uklone. U pitanju su objekti građeni na divlje, a sada ih pojedini prodaju i za dvije hiljade eura. Potrudićemo se da taj problem u nekom doglednom vremenu riješimo – kazao je Tomašević.