Broj registrovanih krivičnih djela nasilje u porodici i porodičnoj zajednici prošle godine povećan je za 10 odsto, a policiji je prijavljeno 198 slučajeva, što je za 18 više nego tokom 2015, konstatovano je u izvještaju o radu Ministarstva unutrašnjih poslova. U dva slučaja nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, registrovana je upotreba vatrenog oružja, slučajevi su kvalifikovani kao krivično djelo ubistvo, odnosno teško ubistvo.
Slična iskustva imaju i u NVO sektoru, a iz Sigurne ženske kuće (SŽK) „Danu” je saopšteno da im se tokom prošle godine za pomoć obratilo 430 osoba sa iskustvom porodičnog nasilja. U NVO sektoru upozoravaju na inertan odnos institucija jer zbog izostanka adekvatnih kazni za nasilnike, oni nastavljaju da zlostavljaju žrtve, zbog čega se dešavaju i tragedije.
– Nadležnim državnim tužilaštvima procesuirano je 197 krivičnih prijava, kojima su prijavljena 203 lica, među kojima pet maloljetnih i 25 osoba koje su prethodno procesuirane kao učinioci ovih krivičnih djela. Žrtve krivičnih djela nasilja u porodici i porodičnoj zajednici su 293 lica, od kojih je 200 žena. Među žrtvama je 14 maloljetnih lica – navodi se u izvještaju ministarstva.
Shodno Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, registrovano je 1.458 prekršaja, zbog kojih je podnijeto 1.335 prijava protiv 1.479 učinilaca, među kojima je 175 povratnika. Žrtve prekršaja su 1.560 lica, od kojih je 960 žena i 149 maloljetnika.
U skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, u 28 slučajeva nasilniku je izrečena mjera udaljenje ili zabrana vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje, i podnijete 52 prijave za zanemarivanje.
Direktorica SŽK Ljiljana Raičević kaže da se u praksi nerijetko dešava da žrtva porodičnog nasilja više puta zatraži inicijalno savjetovanje, bilo putem telefona ili dolaskom u kancelariju. Od slučajeva koje je SŽK imala u radu, u 173 je prijava podnijeta policiji.
– U praksi veliki problem predstavlja to što i dalje postoji veliki broj slučajeva gdje žene ne prijavljuju nasilje, pa je tako od ukupnog broja osoba koje su se za pomoć obratile SŽK, njih 40,23 prijavlo nasilje policiji. Svaka treća žrtva nasilja od onih koje su prijavile policiji je odustala od postupka – kazala je u izjavi za „Dan” Raičević.
Najveći broj žrtava koji se obratio SŽK je starosti između 35 i 50 godina (40,93 odsto), a zatim slijedi kategorija mladih žena od 18 do 35 godina (28,13 procenata).
– Svaka treća žena koja se za pomoć obratila SŽK u toku prošle godine bila je nezaposlena i nije imala sopstveni izvor prihoda, dok je 30,69 odsto naših klijentkinja radilo u zoni sive ekonomije i to najčešće nekvalifikovane poslove. Njih 198 su bile korisnice materijalnog obezbjeđenja porodice – rekla je Raičević.
Dodala je da se najveći broj žena, odnosno 42 odsto, odlučuje da napusti nasilnog partnera tek nakon 10 godina nasilne veze ili duže.
– Osjećaj sramote, nada da će se nasilnik promijeniti i „da su djeca mala” razlozi su ostanka u nasilnoj vezi koje su klijentkinje najčešće navodile. Klijentkinje su obično trpjele višestruke oblike nasilja, na primjer istovremeno fizičko, psihičko, seksualno... Sve žene koje su se za pomoć obratile SŽK su bile žrtve psihičkog nasilja. Više od dvije trećine klijentkinja SŽK koje su nasilje trpjele od strane sadašnjeg partnera su žrtve fizičkog i psihičkog nasilja istovremeno. Sa druge strane, oblike nasilja kao što su ekonomsko nasilje i proganjanje češće su trpjele žene od strane svojih bivših partnera. Većina klijentkinja koje su se za pomoć obratile SŽK nijesu prepoznale Seksualno nasilje, ali su u toku razgovora iznosile da su ih njihovi sadašnji ili bivši partneri prisiljavali na seksualni odnos – navodi Raičević.
Učinioci nasilja su u najčešćem broju slučajeva sadašnji supružnici (53,48 odsto) ili bivši (28,37 odsto). U 10,6 odsto slučajeva prijavljenih SŽK-u nasilnici su djeca žrtava, dok je u 3,48 odsto slučajeva nasilnik bio roditelj.
U Crnogorskom ženskom lobiju navode da prateći rad sudova, često se čini forma ima primat nad suštinom i smislom, te da sudovi nekada rade kao da nijesu tu zbog žrtava nasilja nego da je obrnuto.
– Kada bi žrtve nasilja imale adekvatnu pravnu pomoć i zastupanje, puno bi se ređe događalo da se nasilniku izreknu minimalne ili baš nikakve sankcije. Takva praksa je loša, jer se nasilnici ne demorališu, nego ohrabruju – smatraju u toj NVO.M.S.
Mnoge prijave ne procesuiraju
Koordinatorka servisa pravno-psihološke podrške Centra za ženska prava Ana Jaredić izjavila je za „Dan” da se izvještaj MUP-a bazira samo na one prijave koji su procesuirane u krivičnom ili prekršajnom postupku.
– Kroz rad našeg servisa za podršku ženama sa iskustvom nasilja u porodici u saznanju smo da i dalje dobar dio prijava ne biva procesuiran, pa samim tim i ne uđe u ovakve evidencije. Nacionalno zakonodavstvo iz oblasti nasilja u porodici pruža dobre mehanizme zaštite žrtava. Međutim, u praksi nije uvijek tako. Istraživanje koje je Centar za ženska prava sproveo prošle godine pokazao je da se obavezna procjena rizika radi u malom broju slučajeva i to kada su u pitanju djeca. Tako se slučajevi nasilja u porodici najčešće procesuiraju kroz redovan sudski postupak, tokom kojeg je žrtva nezaštićena. Zaštitne mjere koje su predviđene Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, ne izriču se u dovoljnoj mjeri. Oba slučaja nasilja u porodici koja su rezultirala smrtnim ishodom, a koja se navode u izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova, prema našim saznanjima, bila su više puta prijavljivana – upozorava Jaredić.