-„Mi, poslanici Skupštine Republike Crne Gore, svjesni smo da je zbog ugrožavanja prirode zaštita identiteta prostora na kome živimo i djelujemo postala naš neodložan i pravovremeni posao. Bez obzira na naša nacionalna, vjerska, politička i druga ubjeđenja i osjećanja, znamo i prihvatamo da su dostojanstvo i svetinja ljudskog bića organski povezani sa svetinjom i čistotom prirode”.
Ovo je kratak izvod iz Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori, koja je na današnji dan usvojena prije 24 godine na Žabljaku. Koliko se držalo do „svetinje i čistote prirode” svjedoči i činjenica da problemi koje smo imali prije dvije i po decenije nijesu riješeni ni dan danas, čak su se uvećali. Toliko o neodložnom poslu.
Pisane su strategije, najavljivani projekti, a u praksi – ništa. Na teritoriji naše države evidentirano je 350 divljih deponija, otpad pliva rijekama, na dnu mora su olupine i razni otpad, crveni mulj „krasi” Podgoricu, pepeo guši Pljevlja, obala Jadrana i korito Ribnice se betoniraju, podižu hoteli i probijaju putevi u zaštićenim zonama....
I dok na javi imamo sumornu sliku, u vladinim dokumentima stanje nije takvo. U Informaciji o stanju životne sredine za 2014. koju smo dobili tek prije tri dana, Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine nas obavještavaju da je kvalitet životne sredine relativno dobar. Začuđuje da su ekološke vlasti objavile ovaj dokument maltene na kraju 2015. godine i da njih stanje životne sredine ne brine.
Sve su prilike da je relativno dobro imati preko 350 divljih deponija, među kojima se izdvajaju Vasove Vode u Beranama, smetlište u Dobrakovu kod Bijelog Polja, Bakovići na obali Tare kod Mojkovca ili kod Ibra u Rožajama. Crne ekološke tačke – Kombinat aluminijuma Podgorica, Termoelektrana Pljevlja, Brodogradilište Bijela, Željezara Nikšić i flotacijsko jalovište olova i cinka Gradac i dalje nijesu sanirane.
– Najzagađeniji vodotoci su, kao i prethodnih godina bili oko većih naselja Vezišnica i Ćehotina na području Pljevalja, Morača u Podgorici, Ibar kod Baća, Lim kod Bijelog Polja. Poseban vid zagađenja predstavlja prisustvo ostataka raznih vrsta čvrstog otpada, a uglavnom plastične i metalne ambalaže na plažama i to posebno na lokacijama Stari Ulcinj i Žukotrlica, u periodima mimo ljetnje sezone – navodi se u vladinom Izvještaju o životnoj sredini.
Tokom 2014. godine, u Crnoj Gori je generisano 330.433 tona komunalnog otpada, što je 3,4 odsto više u odnosu na prethodnu godinu, a još uvijek imamo samo dvije sanitarne deponije i to u Podgorici i Baru. Ukoliko želi u EU, Crna Gora mora u narednih četiri do pet godina riješiti problem otpada.
– Od ukupnih 424.147,09 tona generisanog industrijskog otpada, najveći udio pripada Sektoru snabdijevanja električnom energijom, gasom i parom i to 90,74 odsto. Na nacionalnom nivou, i dalje postoji potreba za rješavanjem problema zbrinjavanja industrijskog otpada nastalog usled proizvodnih aktivnosti velikih industrijskih sistema kao što su KAP, Željezara i Termolektrana – navodi se u vladinoj informaciji.
Direktor Ekološkog pokreta „Ozon” Aleksandar Perović ocjenjuje za „Dan” da su problemi sa crnim ekološkim tačkama danas gori nego prije 24 godine. U međuvremenu je, kako ističe, eskalirao problem nekontrolisanog oglaganja otpada i ispuštanja otpadnih voda, devastirani su šumski kompleksi i riječna korita, trajno narušena ekosistemska harmonija i ugrožen biodiverzitet, krivolov i ekokriminal su uzeli maha.
– Imali smo skandalozno upravljanje prostorom, naročito izraženo u primorskom području, gdje je nelegalna i neplanska gradnja napravila trajnu neprocjenjivu ekološku i ekonomsku štetu. Bez obzira na sve, isti ljudi i danas obavljaju najvažnije funkcije u Vladi, u Skupštini spokojno sjede oni koji su aminovali i dali dozvolu za uništavanje najvrijednijih prirodnih resursa, što je apsurd nad apsurdima. Zakonski okvir o kom se govori kao o nekom „čudu neviđenom” je zapravo i najbolji dokaz da sistem ne funkcioniše onako kako bi trebalo – kaže Perović.
On ističe da je Krivični zakonik u dijelu koji se tiče zaštite životne sredine mrtvo slovo na papiru, tako da svi oni koji su zloupotrijebili službene položaje i nečinjenjem dorpinijeli da se izazovu velike ekološke štete za čiju sanaciju treba da se obezbijede milijarde eura, nemaju nikakav strah da će odgovarati za zločine nad prirodom.M.S.
Od Pljevalja napravili Černobilj
Direktor NVO „Breznica” Milorad Mitrović kaže za „Dan” da je sve njihove ekološke aktivnosti vlast „ekološke države” često znala da okarakteriše kao kriminalne, te da su zbog toga osuđivali NVO aktiviste zbog zaštite prirode. On ističe da dok Sirija i druge zemlje imaju ekonomske izbjeglice, ekološka Crna Gora ima ekološke izbjeglice, posebno iz Pljevalja koja su postala crnogorski Černobilj.
– Već 24 godine apelujemo i tupimo zube pozivajući nadležne da nešto urade, ali se i dalje ništa se ne dešava – ističe Mitrović.
On smatra da je prefiks ekološke državave izgubio smisao i služi da bi stranci o tome pričali viceve.
Postali predmet podsmijeha
Direktorica NVO Grin houm Nataša Kovačević izjavila je za „Dan” da našu stvarnost karakteriše grubo zanemarivanje prirodnih vrijednosti i resursa koji se sve više obezvređuju u odnosu na megalomanske planove i investicije, najčešće privilegovanih pojedinaca i privrednih subjekata.
– Posebno u sektoru energetike i gradnje koje otvoreno pretenduju da unište proklamovani koncept ekološke države. Neodržive investicije zanemaruju biodiverzitet, zdravlje ljudi, kao i socijalne i ekonomske kategorije. Tako u jednoj tzv. ekološkoj državi nemamo nijedno zaštićeno morsko područje ali aktivno planiramo naftna istraživanja u podmorju i to na površini od 3,19 hiljada kvadratnih kilometara. Vlada intenzivno traga za investitorima za realizaciju hidroelektrana na Morači, uzvodno od najvažnijeg slatkovodnog biodiverzitetskog područja za cijeli Dinarski luk. Sa ovakvim neodrživim projektima, uključujući plan izgradnje drugog bloka TE Pljevlja, nije ni čudo da je epitet ekološke države postao, nažalost, predmet podsmijeha domaće i međunarodne javnosti – istakla je Kovačević.