Državne institucije protekle godine potrošile su čak 7.347.665 eura na ime izdataka po osnovu ugovora o djelu, odnosno za radne angažmane koji nijesu prepoznati Zakonom o radu. U odnosu na godinu ranije, troškovi za te ugovore veći su za čak 1.140.956 eura, a u 2017. je planiran izdatak od 5.578.313.
Ugovori o djelu su privremeni ugovori kojima poslodavac angažuje radnu snagu za konkretan, naručeni posao, obično dodatan, koji se ne može završiti sa postojećim brojem zaposlenih. Međutim, u Crnoj Gori radnici po tom osnovu rade godinama i to na mjestima koja su sistematizovana kao stalna, što je nezakonito.
U završnom računu budžeta za prošlu godinu navedeno je da je plan bio da se za ugovore o djelu potroši 7,5 miliona. Među institucijama koje su najčešće koristile sporni mehanizam za angažovanje radnika jesu Skupština, koja je u tu namjenu imala izdatak od 286.391 euro, a sudovi 383.254.
Ministarstvo pravde je na ime ugovora o djelu imalo izdatak od 333.611 eura, unutrašnjih poslova 279.691 euro, dok su resor finansija i institucije pod njegovom ingerenciom potrošili u te namjene čak 1.666.158 eura. Zanimljivo je da je Uprava za nekretnine, koja je pod nadležnošću resora finansija, na ime ugovora o djelu potrošila čak 803.589 eura, a Zavod za statistiku 449.203.
Tadašnje Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija na sporne ugovore dalo je 117.413 eura, resor ekonomije 230.613, saobraćaja i pomorstva 115.815, rada i socijalnog staranja 116.499, a Fond penzijskog i invalidskog osiguranja 155.818 eura.
Spornim ugovorima o djelu godinama se bavi NVO Institut Alternativa, a njihove dosadašnje analize pokazale su ne samo da se oni koriste u velikoj mjeri u organima državne uprave već da se često koriste za angažovanje lica za obavljanje poslova koji su već predviđeni sistematizovanim radnim mjestima. Prema riječima Ane Đurnić iz te NVO, organi uprave ponekad koriste ovaj mehanizam kako bi izbjegli procedure zapošljavanja utvrđene Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.
– Plaćanjem poreza i doprinosa licima angažovanim na osnovu ugovora o djelu, zaključivanjem ovih ugovora na duži vremenski period ili njihovim konstantnim produžavanjem, ovako angažovana lica bivaju praktično zaposlena u državnim organima, a da pritom nijesu prošli relativno stroge i transparentne procedure zapošljavanja iz Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Institut Alternativa tražio je ugovore o djelu sklopljene tokom prošle godine od deset organa vlasti, od kojih nam je šest dostavilo ove ugovore, dok su ostali tvrdili da ih ne posjeduju, odnosno da ih tokom 2016. godine nisu sklapali. Među organima koji su nam dostavili ugovore o djelu, prema broju zaključenih ugovora, prednjači Ministarstvo finansija, koje ih je tokom ovog perioda zaključilo 16. Od ovih 16 ugovora, osam je ukupne bruto vrijednosti 9.077 eura, dok je drugih osam u kojima nije iskazan bruto, već samo neto iznos ukupne vrijednosti 3.834 eura – kaže za „Dan” Đurnić.
Neki od ovih ugovora, kako kaže, ne sadrže opis posla.
– Organi uprave koji su sklapali ugovore o djelu jesu i Sekretarijat za razvojne projekte, Zaštinik imovinsko-pravnih interesa, Agencija za zaštitu životne sredine, Uprava za javne nabavke, Komisija za koncesije... Uprava za javne nabavke sklopila je ugovore o djelu sa fizičkim licima za poslove poput praćenja sprovođenja mjera iz akcionih planova i strateških dokumenata, prikupljanja i obrade podataka, pripreme liste naručilaca i ponuđača, obrade statističkih i drugih podataka o zaključenim ugovorima i sprovedenim postupcima javnih nabavki... Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa zaključivao je ugovore o djelu za poslove vođenja upisnika, praćenje rokova u vezi sa kretanjem predmeta, administrativno sređivanje službenih akata, vršenje prijema i izdavanja pošte. Suvišno je reći da ovi poslovi treba da budu redovni poslovi državnih službenika u ovim organima vlasti. S druge strane, ugovori o djelu koriste se nekad i zato što organima nijesu odobreni izdaci za zarade, što govori i o nedovoljnoj koordinaciji i lošem budžetskom planiranju, koje često ide nauštrb efikasnijem funkcionisanju institucija. Takođe, kao što se vidi iz navedenih primjera ugovora o djelu, to unosi dodatne rizike i prostor za izvrgavanje zakona i zloupotrebe – objašnjava Đurnić.M.S.
Političke zloupotrebe
Poslanik Demokrata Zdenka Popović objašnjava da ugovor o radu ne poznaje institut ugovora o djelu, ali je mogućnost njihovog zaključivanja predviđena Zakonom o obligacionim odnosima. Ugovor o djelu se može zaključiti za povremene i privremene poslove koji spadaju u proste ili vanredne poslove, koji, po svojoj suštini, ne spadaju u redovnu djelatnost, posebno državnih organa.
– Ako su zaista državne institucije u prošloj godini potrošile preko sedam miliona eura za angažovanje lica na povremenim i privremenim poslovima, onda se bez dileme može govoriti o najmanje dvostrukoj odgovornosti za zloupotrebu ovog instituta. Prvo, angažovanje više od sedam miliona po ovom osnovu je trošenje budžetskih sredstava bez pravnog osnova na štetu države i zaposlenih. Drugo, jasno je da je riječ o zloupotrebi prava na zaposlenje, jer lica koja se na ovaj način angažuju ne ostvaruju prava iz radnog odnosa, dakle, prava na pripadajuće doprinose, a lokalni državni budžeti ne ostvaruju pravo na pripadajuće poreze i prireze po tom osnovu. Valja zaključiti da je ovo tipičan primjer zloupotrebe radnog angažovanja u političke svrhe – ocijenila je u izjavi za „Dan” Popovićeva.