Da će u pljevaljskom Rudniku uglja broj zaposlenih biti sveden na svega 500 radnika pokazuje i podatak da je trenutno u toj kompaniji na neodređeno vrijeme zaposleno svega 811 radnika.
Prema saznanjima „Dana”, broj zaposlenih u Rudniku biće smanjen u prvim danima ove godine, jer u penziju odlazi jedan broj radnika. U toj kompaniji je 1986. godine bilo 2,5 hiljada zaposlenih, početkom ovog vijeka broj radnika je smanjen na 2,2 hiljade, dok je 2007. godine u Rudniku radilo 1,6 hiljada radnika. Predviđeno je slanje u penziju ili otpuštanje između 100 i 400 zaposlenih, kako bi se došlo do jeftinijeg uglja. Smanjenje proizvodne cijene uglja vezano je za otpuštanje velikog broja radnika, o čemu je „Dan” ranije pisao.
– Pljevlja imaju samo štetu od Rudnika uglja, dok korist ubiraju vlasnici kapitala. Zna se dobro da je tamo pored države i italijanske kompanije A2A, vlasnik 11 odsto akcija i Aco Đukanović, brat bivšeg premijera Mila Đukanovića. Nažalost, zna se da lokalna uprava nema nikakvog uticaja na kapital kojim raspolaže država, već da tu više uticaja ima Aco Đukanović – kazao je predsjednik opštinskog odbora Nove srpske demokratije Milan Lekić, koji je nekada bio zaposlen u Rudniku uglja, po profesiji inženjer rudarstva.
On kaže da vlasnici kapitala jedino misle kako da izvuku dobit, pa se zbog toga i smanjuje broj zaposlenih. Da jedino vode računa o profitu vidi se i po činjenici da se u većini slučajeva, tamo gdje je ugalj izvađen, ne vrši rekultivacija, odnosno da nekada bogato pljevaljsko polje liči na pustoš.
– Kada sam 2002. godine otišao iz Rudnika uglja, tada su u kompaniji radile preko 2,2 hiljade radnika. Sada je jasno da ćemo vrlo brzo u Rudniku imati svega oko 500 zaposlenih. Možda čak 500 na neodređeno vrijeme, a oko 100 po ugovorima na određeno. Pljevljaci više neće moći da se nadaju da će se zaposliti u Rudniku uglja, jer to ne žele vlasnici kapitala – kazao je Lekić, ističući da predstavnike vlasti ne interesuje budućnost Pljevalja.
Lekić pojašnjava da je i u Termoelektrani smanjen broj zaposlenih na oko 190 radnika, dok je prije 10 godina Termoelektrana zapošljavala oko 400 radnika.
– Kada sve pogledamo, jasno je da Pljevlja imaju malo koristi od ovih preduzeća. Pritom, ako vidimo izvještaj da je Rudnik u prošloj godini i pored brojnih zloupotreba ostvario profit od 4,9 miliona eura, jasno je da samo Pljevljaci nemaju korist od ove kompanije – kazao je Lekić.
U Rudniku uglja je 39 odsto kapitala u rukama italijanske kompanije A2A, 31 odsto u rukama države i 11 odsto u vlasništvu Aca Đukanovića. Ostatak kapitala se nalazi u vlasništvu manjinskih akcionara, koji su razjedinjeni i koji nemaju nikakvog uticaja u upravljanju Rudnikom uglja. B.Je.
Politički pritisci
Pored 811 zaposlenih na neodređeno vrijeme, 71 lice je zaposleno na određeno. Jedan broj tih lica na određeno vrijeme radi već 12, 14, pa čak i 16 godina, ali još uvijek ne dobijaju rješenje na neodređeno vrijeme. Ima i onih koji na određeno vrijeme rade i po nekoliko godina.
– Upravo su svi ti ljudi su primljeni jer ima mjesta za njihov rad u Rudniku, ali upravljačka struktura ne želi da im da zaposlenje na neodređeno vrijeme. Ti ljudi ne mogu ništa da planiraju, ne mogu da stvaraju porodicu ili da krenu u rješavanje stambenog pitanja. Za njih postoji stalna opasnost da mogu da ostanu bez posla. Naravno, sve se radi da bi se ti ljudi politički ucjenjivali kada dođu izbori – kazao je Lekić.
Studije potvrđuju
Da će najmanje 450 zaposlenih u Rudniku uglja i Termoelektrani Pljevlja ostati bez posla nakon izgradnje drugog bloka termoelektrane, proizilazi i iz studije o izvodljivosti na osnovu koje je Vlada predložila realizaciju tog projekta. Studiju je radio Delloite iz Beograda za potrebe Elektroprivrede, u vezi sa opravdanošću izgradnje drugog bloka. U okviru te analize objavljeni su i podaci konsultantske kuće Fichtner, koja je uradila analizu resursa uglja i izvještaj o smanjenju troškova proizvodnje u Rudniku uglja Pljevlja.
Da bi projekat izgradnje drugog bloka bio izvodljiv, moraju se smanjiti troškovi proizvodnje, odnosno prodajna cijena uglja, navodi se u studiji, koja kao glavnu mjeru predviđa smanjenje broja zaposlenih. Prema projekcijama prikazanim u studiji, optimalan broj zaposlenih u Rudniku uglja treba da bude 544 radnika, ukoliko bi se kao osnovna mehanizacija za eksploataciju koristili kamioni, odnosno 520 zaposlenih ako bi rotorni bageri bili osnovne mašine za proces proizvodnje. U narednim godinama bez posla će ostati 391 radnik, ako se kompanija opredijeli za korišćenje kamiona pri eksploataciji, odnosno 415 radnika ukoliko oprema za rad budu rotorni bageri.