Države članice i zemlje kandidati koje su u procesu pristupanja trebalo bi da koriste svoje nadležnosti po pitanju dodjele državljanstva u duhu iskrene saradnje i da se uzdrže od bilo koje mjere koja bi mogla ugroziti ostvarenje ciljeva Evropske unije, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici u odgovoru na pitanja „Dana” povodom odluke Vlade Crne Gore da pozove kompanije da dostave ponude na javni poziv za realizaciju posebnog programa ulaganja na osnovu koga se može steći crnogorsko državljanstvo.
U pitanju je takozvano ekonomsko državljanstvo, prema kome je EU ranije bila vrlo kritična, posebno u Mišljenju o crnogorskoj kandidaturi za članstvo.
Iz Delegacije EU, na čijem je čelu ambasador Aivo Orav, saopšteno je da su uslovi i procedure za dobijanje državljanstva država članica Evropske unije uređeni kroz nacionalno zakonodavstvo pojedinačnih zemalja, uz poštovanje pravne tekovine Unije.
– Kada se radi o odlukama o naturalizaciji, one imaju uticaj na EU i njene države članice, budući da sticanjem državljanstva jedne države članice osoba automatski i neposredno stiče državljanstvo Unije i uživa sva prava koja su vezana za taj status. Kao opšte pravilo, države članice i zemlje kandidati koje su u procesu pristupanja trebalo bi da koriste svoje nadležnosti po pitanju dodjele državljanstva u duhu iskrene saradnje i da se uzdrže od bilo koje mjere koja bi mogla ugroziti ostvarenje ciljeva Unije – naveli su iz Delegacije EU.
Kako su podvukli, potrebno je povesti računa o normama i običajima međunarodnog prava i kriterijumima na osnovu kojih države inače koncipiraju svoje zakone kojima regulišu pitanje državljanstva.
– Od naročitog je značaja posvetiti pažnju da se obezbijedi postojanje istinske veze između zemlje i potencijalnog budućeg državljanina. Crna Gora, kao i sve druge zemlje kandidati, moraće da uskladi svoje zakonodavstvo sa ovim normama i kriterijumima. Stoga će ovo pitanje biti predmet ocjene tokom cjelokupnog pregovaračkog procesa – istakli su iz Delegacije EU.
Vlada je početkom maja prošle godine usvojila program ekonomskog državljanstva. Odobrila je podzakonski akt o ekonomskom državljanstvu, koji je uvod u novi pravilnik, što je, kako su tada obrazložili, još jedna od mogućnosti za pospješivanje ekonomskog rasta.
Zapravo, radi se o prodaj crnogorskog pasoša svakome ko je spreman da uloži 500.000 eura u biznis u Crnoj Gori.
Analitičar Božidar Čolaković kaže da je procedura prijema stranih državljana u crnogorsko državljanstvo propisana zakonom koji je nekoliko puta mijenjan i dopunjavan. Naglašava da je očito da je ostalo dovoljno prostora i za dodatne dopune, naročito u pogledu preciziranja pojedinih procedura, što je ustanovljeno, između ostalog, i prošlogodišnjim istraživanjem Centra za građansko obrazovanje.
– I to naročito u vezi sa članom 12 Zakona, koji se navodi kao pravni osnov za predlaganje u prijem u crnogorsko državljanstvo, u kome se kaže: punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom i ukoliko ne ispunjava uslove iz člana osam ovog zakona. Član osam propisuje opšte uslove za sticanje državljanstva – rekao je Čolaković.
Kako smatra, čini se da je ovakvom formulacijom ostavljeno diskreciono pravo predlagaču (a to su po zakonu predsjednik države, predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade) da sam procjenjuje doprinos državnom interesu, budući da preciznijih kriterijuma, pravila i smjernica u tom pravcu u samom zakonu i podzakonskim aktima nema.
– Ako je dozvoljeno za trenutak ostaviti po strani manjkavosti zakona, koje evidentno postoje, onda se može reći da se, kao i u brojnim drugim oblastima, najčešće pokazuje da problemi ne nastaju toliko zbog nepotpunosti u zakonu koliko u njegovoj primjeni i „kreativnom tumačenju”. Pojasnimo na primjeru; zahvaljujući istraživanju MANS-a, saznalo se da vođa najvećeg balkanskog klana zamalo nije dobio crnogorsko državljanstvo, uz obrazloženje da ispunjava sve uslove iz člana osam Zakona o državljanstvu, pri čemu je, kreativno dakako, ispušten iz vida ne manje bitan stav pomenutog člana u kome se kaže da ne postoje smetnje iz razloga bezbjednosti i odbrane Crne Gore, iako su relevantne bezbjednosne informacije upućivale upravo na to – istakao je Čolaković.
Kako je dodao, prema raspoloživim informacijama, najkarakterističniji, a ujedno i javnosti najpoznatiji slučajevi dodjeljivanja crnogorskog državljanstva na osnovu člana 12 Zakona o državljanstvu desili su se na predlog bivšeg višestrukog premijera.
– Potom su neka od tih imena dovođena u vezu sa pompezno najavljivanim investicijama, koje su kasnije izostale i pale u zaborav kada je u pitanju crnogorska javnost, ali ne i kod Evropske komisije, koja je tada prilično oštro kritikovala crnogorski koncept takozvanog ekonomskog državljanstva. Neki od njih su zaista i investirali, a te su investicije omogućene odlukom parlamenta u vrlo specifičnom trenutku političke krize, i to većinom, po ocjeni mnogih aktera parlamentarnog života, stvorenom uz pomoć političke korupcije. Za sve to vrijeme, iz matičnih zemalja vlasnika crnogorskog pasoša dolazile su informacije o pokretanju postupaka i donošenju presuda o koruptivnim radnjama. Bez obzira na to, potpuno u suprotnosti sa duhom zakona, uredno su dobili crnogorsko državljanstvo – podsjetio je Čolaković.
M. V.
Odluke pod lupom tužilaštva
Sredinom prošle godine objavljeno je da Specijalno državno tužilaštvo provjerava navode iz krivične prijave Centra za građansko obrazovanje (CGO) da su državni organi poslednjih godina dodijelili 82 počasna državljanstva bez zakonskog osnova. Krivičnu prijavu povodom nezakonite dodjele 82 počasna državljanstva iz CGO su obrazložili time da da postoji osnovana sumnja da su odgovorna lica u MUP-u prije proljeća 2016. godine počinila teška kršenja Zakona o državljanstvu. Iz tužilaštva nije saopšteno da li je prijava odbačena ili još traje istražni postupak.
Šinavatra, Dahlan, Rotšild...
Malta, koja je članica EU, morala je na neodređeno vrijeme da odloži primjenu zakona prema kojem građani zemalja koje nisu članice Evropske unije mogu da kupe državljanstvo Malte za 650.000 eura. Odluka je donijeta nakon što su Brisel, opozicija i sindikati na Malti, kao i građani, kritikovali taj zakon. Očigledna je zabrinutost Brisela da ovakvi programi u državama članicama i zemljama kandidatima mogu da budu zloupotrebljavani. Kada je u pitanju sticanje državljanstva Crne Gore u zamjenu za investicije, najpoznatiji primjer je odluka Vlade da uruči pasoš bivšem tajlandskom premijeru Taksinu Šinavatri, koji je u matičnoj državi bio osuđen za korupciju. Zahvaljujući tome što je imao pasoš Crne Gore, kojoj je omogućen bezvizni režim sa EU, mogao je da se kreće slobodno u skoro svim članicama Unije. Šinavatra je najavljivao nekoliko investicije, spekulisalo se da ima vlasništvo na Svetom Stefanu, njegovi dolasci su bili pompezno najavljivani, ali dosad, koliko je javnosti poznato, ništa nije uložio u biznis u Crnoj Gori.
Pasoše su pod misterioznim okolnostima dobili još neki „investitori”, poput Mohameda Dahlana, bivšeg palestinskog ministra, koji je u matičnoj zemlji osuđen na tri godine zatvora zbog korupcije. Crnogorski pasoš su, između ostalih, dobili i kontroverzni egipatski bogataš Samih Saviris, Natanijel Rotšild i Savo Misita.