Prisustvom velikog broja posjetilaca u centralnoj hercegnovskoj galeriji „Josip Benko Benković” otvorena je velika međunarodna izložba na kojoj je predstavljeno 36 orginalnih svjetski vrijednih radova umjetnika američkog pop arta. Izložbu čine radovi šest slikara: Džona Čemberlena, Roja Lihtenštajna, Džejmsa Rozenkvista, Roberta Raušenberga, Toma Veslmana i Endija Vorhola, a vlasništvo su ljubljanskih galerista Žive Škodlar -Vujić i Lazara Vujića.
U predstavljanju radova ove nesvakidašnje izložbe koja je prošle godine izložena u Rijeci i na Pagu, Somboru i Beogradu, publici je govorila istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić.
- Ovakve izložbe se ne dešavaju često ni u mnogo većim zemljama od naše. Riječ je o radovima šest umjetnika koji su obilježili američki pop art u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog vijeka. Kada pričamo o ovom umjetničkom fenomenu moramo biti svjesni tadašnjih okolnosti. To je period kada je radio prijemnike zamijenila televizija i zato nastajuća umjetnička djela su znatno drukčija.U njima nema predmeta, nema živog života. Raušenberg, Rozenkvist i drugi su crtali svakodnevicu. Predstavljali su banalne predmete kao boce koka – kole, svoje idole i oni postaju predmeti svoji ideala. Umjetničku sliku stavljaju kroz umjetnički rad grafike. Ta grafika omogućava predstavljanje te svakodnevice. Znači s jedne strane, pop art se bavi običnim, svakodnevnim, trivijalnim temama, dok je, sa druge strane, pop art rigorozno filozofsko ispitivanje uslova i stanja umjetničke produkcije vodeći do ozbiljnih diskusija o kraju moderizma pa i same umjetnosti. To je takođe pokret čija je ključna orjentacija naglašavanje kontrasta između visoke umjetnosti i masovne i popularne kulture, koji se postavlja u kontekst postmodernizma. Govoreći o pop artu koji se pojavio u Velikoj Britaniji kao izrazu iskustva poslijeratnog društva u kome se potrošnja i materijalizam u naglom usponu, a mas mediji postaju dominatna forma kulture.. Čovjek postaje mašina da produkuje radove. Britanski pop artisti su se suočili sa američkom pop kulturom kao sa fenomenom koji stiže spolja i mijenja postojeće uzore u njihovom društvu, zato su na promjene reagovali brže i neposrednije. Njihove američke kolege su iskusile postepene promjene sopstvene socijalne realnosti i pratili te promjene sa izvjesnom zadrškom i drugačijim pristupom – rekla je Karadžićeva.
Kako dodaje, ekonomska moć američke države donijela je industriju umjetnosti koja je razvila nove forme, namijenjene širokoj potrošnji, pristupačne svim slojevima društva.
- Ekonomija je cvjetala i umjetnost je bilo moguće obogatiti: povećala se podrška galerijama i muzejima, a sa druge strane, povećavalo se zanimanje publike za nove oblike umjetnosti, koja je sve više bila okrenuta zabavi. U djelima pop arta ne nalazimo ništa više od onoga što masovna kultura može da pruži. Nema ničega izvan toga, pa i ako ima, ne može se iskusiti ni spoznati. Pop art je stimulacija, prepoznata u izrazu koji je dao Baudrilard: to je umjetnost slika, koje se odnose na druge slike i transformiše ih u umjetnost, brišući granicu između visoke umjetnosti i masovne kulture - rekla je Ljiljana Karadžić otvarajući izložbu.
Z. Šakotić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
