Prostrani galerijski prostor u Dukley Art Centru u Kotoru (zgradi „Jugooceanije”) ovog vikenda za Uskrs ispunile su slike iz ciklusa „Serenity” (Vedrina) ukrajinske akademske umjetnice Aljone Krevenec, kojoj je ovo prva samostalna izložba, kao i veliki portreti na tekstilu iz opusa „Rege feminizam” poznate ruske umjetnice i feminističke aktivistkinje Tanje Antošine. Obje umjetnice na svoj jedinstven način dale su sliku svijeta u kome žive, odraz onoga što doživljavaju boraveći u Crnoj Gori, ali prenoseći svoje stavove kroz ono što predstavlja dio svjetskog nasljeđa ženskog stvaralaštva, humanosti i umjetnosti.. Otvaranje izložbe za Aljonu Krevenec, koja već nekoliko godina živi i radi u Crnoj Gori, bilo je najljepši način da proslavi svoj rođendan. Suptilne i senzibilne, njene radove na tekstilu, obojanom pastelnim tonovima akrilne boje, izvezene i proštepane ručno ili na mašini običnim i „zlatnim” nitima, protkani šljokicama i perlicama (Feminine, Freedom, Flash, Eternity, Addiction, Glory...), publika je doživjela kao izrazito ženstvene. Na tom fonu bila je instalacija „Masa bijelih tijela”, njen izraz čistote, svjetlosti i neponovljivosti, a njihova „zlatna lica” – Aljonin dar ljudskome rodu. U svojevrsnom kontrastu, ali potpuno nadovezujući na Aljonino stvaralaštvo predstavljeno u atrijumu, veliki portreti na tekstilu u velikoj galerijskoj sali, autorke Tanje Antošine, kao da u sadašnji trenutak prizivaju žensku istoriju koju su svojim djelom ispisale Majka Tereza, Agata Kristi, Đulijeta Masina, Frida Kalo, Ima Sumak, Varvara Stepanova... Ona je svoj likovni izraz upotpunila i muzikom za ples (Fihi, Yma Sumac, Adam Gusov, Roni Dejvis: Mc Anuff & amp, No Smoky Band).
– Ovo je za mene najbolji poklon. Iako se nismo dogovarale o temi, mi govorimo o istoj temi – feminizmu. Ja govorim sa aspekta mog srca, mojih duhovnih doživljaja, a Tanja govori o poznatim ženama, ona govori o drugima, a ja o sebi. Feminizam je za mene prije svega ženstvenost, kada se žena ne boji da pokaže da je žena, kaže mlada Aljona Krevenec, magistrantkinja Primjnjene umjetnosti na Harkovskom pedagoškom univerzitetu. Inspiracija su joj crnogorsko okruženje, priroda, biljni i životinjski svijet, a posebno „bioničke forme” – teksture starih kuća, prelomâ stijena, plijesan, mahovina. Aljona, koja živi u Tivtu, ponekad čak i u đubretu vidi ljepotu i harmoniju.
– Kroz prizmu svoje umjetnosti ja gledam ono što obično ostaje iza kadra, ili je prosto šum. Obraćam pažnju na sporedne detalje, formirajući novi prostor, uz korišćenje kombinovanih tehnika: mašinskog i ručnog šivenja, bisera, staklenih perli, i sl. Samo zahvaljujući životu u Crnoj Gori shvatila sam koliko su vrijedni i značajni ljudski odnosi. Ljubav, prijateljstvo, komšijski i prijateljski odnosi…Naročito kada je krug tvojih kontakata ograničen na mali broj ljudi. Moji radovi slave čovjekoljublje. Oni su pohvala onima koji su bili pored mene, koji su me pomagali i podržavali, koji su vjerovali u mene i voljeli me uprkos svemu. Ovjekovječenje onih, koji su me promijenili i ostavili u meni dio sebe. Ono što je istinski bitno, kaže Krevenec.
Tanja Antošina, jedna od vodećih feministkinja–umjetnica u Rusiji, kao jedna od inicijatora Muzeja žena u Rusiji, boravila je dva mjeseca u Art Duklja centru, gdje je napravila eksponate za „Muzej o ženama”. Ideja je postojala odavno, ali u Rusiji devedesetih godina prošlog vijeka nije zaživjela zbog konzervativne javnosti. Plodno tle našla je u Crnoj Gori, sa idejom da zađivi u Ženskoj gimnaziji na Cetinju.
– Ove postavke mogu se posmatrati u četiri pravca: kao muzej o velikim ženama, kao ženska umjetnost, kao muzej za žene i kao feminizam–aktivizam, rekao je Marat Geljman direktor Art Duklja Centra, koji je otvorio izložbu. On i Tanja Antošina sarađuju od 1995. godine, još dok su živjeli u Rusiji.
M.D.Popović


Crnogorke snažne žene

– Razradila sam cijelu koncepciju i ovo je dio tog projekta, kao temelj za budući Muzej žena. Spremna sam da sarađujem sa drugim ljudima, Marat je već pozvao na saradnju, nije važno da li je to u Crnoj Gori ili drugoj zemlji, važno je da se mi okupimo oko te ideje. Voljela bih da se uključe i žene iz Crne Gore, sarađujem sa Natašom Nelević, ali trenutno razmatramo ekonomske uslove za nastavak projekta, rekla nam je Antošina. Na pitanje šta misli o ženama u Crnoj Gori, rekla je da su one veoma jake, snažne, da su se ovdašnje majke i bake borile u NOB-u, ali da o tome ne razmišljaju, „ali ako krenu da se bave time, brzo će shvatiti značaj toga i dovešće sve u red”.


Prostrani galerijski prostor u Dukley Art Centru u Kotoru (zgradi „Jugooceanije”) ovog vikenda za Uskrs ispunile su slike iz ciklusa „Serenity” (Vedrina) ukrajinske akademske umjetnice Aljone Krevenec, kojoj je ovo prva samostalna izložba, kao i veliki portreti na tekstilu iz opusa „Rege feminizam” poznate ruske umjetnice i feminističke aktivistkinje Tanje Antošine. Obje umjetnice na svoj jedinstven način dale su sliku svijeta u kome žive, odraz onoga što doživljavaju boraveći u Crnoj Gori, ali prenoseći svoje stavove kroz ono što predstavlja dio svjetskog nasljeđa ženskog stvaralaštva, humanosti i umjetnosti.. Otvaranje izložbe za Aljonu Krevenec, koja već nekoliko godina živi i radi u Crnoj Gori, bilo je najljepši način da proslavi svoj rođendan. Suptilne i senzibilne, njene radove na tekstilu, obojanom pastelnim tonovima akrilne boje, izvezene i proštepane ručno ili na mašini običnim i „zlatnim” nitima, protkani šljokicama i perlicama (Feminine, Freedom, Flash, Eternity, Addiction, Glory...), publika je doživjela kao izrazito ženstvene. Na tom fonu bila je instalacija „Masa bijelih tijela”, njen izraz čistote, svjetlosti i neponovljivosti, a njihova „zlatna lica” – Aljonin dar ljudskome rodu. U svojevrsnom kontrastu, ali potpuno nadovezujući na Aljonino stvaralaštvo predstavljeno u atrijumu, veliki portreti na tekstilu u velikoj galerijskoj sali, autorke Tanje Antošine, kao da u sadašnji trenutak prizivaju žensku istoriju koju su svojim djelom ispisale Majka Tereza, Agata Kristi, Đulijeta Masina, Frida Kalo, Ima Sumak, Varvara Stepanova... Ona je svoj likovni izraz upotpunila i muzikom za ples (Fihi, Yma Sumac, Adam Gusov, Roni Dejvis: Mc Anuff & amp, No Smoky Band).
– Ovo je za mene najbolji poklon. Iako se nismo dogovarale o temi, mi govorimo o istoj temi – feminizmu. Ja govorim sa aspekta mog srca, mojih duhovnih doživljaja, a Tanja govori o poznatim ženama, ona govori o drugima, a ja o sebi. Feminizam je za mene prije svega ženstvenost, kada se žena ne boji da pokaže da je žena, kaže mlada Aljona Krevenec, magistrantkinja Primjnjene umjetnosti na Harkovskom pedagoškom univerzitetu. Inspiracija su joj crnogorsko okruženje, priroda, biljni i životinjski svijet, a posebno „bioničke forme” – teksture starih kuća, prelomâ stijena, plijesan, mahovina. Aljona, koja živi u Tivtu, ponekad čak i u đubretu vidi ljepotu i harmoniju.
– Kroz prizmu svoje umjetnosti ja gledam ono što obično ostaje iza kadra, ili je prosto šum. Obraćam pažnju na sporedne detalje, formirajući novi prostor, uz korišćenje kombinovanih tehnika: mašinskog i ručnog šivenja, bisera, staklenih perli, i sl. Samo zahvaljujući životu u Crnoj Gori shvatila sam koliko su vrijedni i značajni ljudski odnosi. Ljubav, prijateljstvo, komšijski i prijateljski odnosi…Naročito kada je krug tvojih kontakata ograničen na mali broj ljudi. Moji radovi slave čovjekoljublje. Oni su pohvala onima koji su bili pored mene, koji su me pomagali i podržavali, koji su vjerovali u mene i voljeli me uprkos svemu. Ovjekovječenje onih, koji su me promijenili i ostavili u meni dio sebe. Ono što je istinski bitno, kaže Krevenec.
Tanja Antošina, jedna od vodećih feministkinja–umjetnica u Rusiji, kao jedna od inicijatora Muzeja žena u Rusiji, boravila je dva mjeseca u Art Duklja centru, gdje je napravila eksponate za „Muzej o ženama”. Ideja je postojala odavno, ali u Rusiji devedesetih godina prošlog vijeka nije zaživjela zbog konzervativne javnosti. Plodno tle našla je u Crnoj Gori, sa idejom da zađivi u Ženskoj gimnaziji na Cetinju.
– Ove postavke mogu se posmatrati u četiri pravca: kao muzej o velikim ženama, kao ženska umjetnost, kao muzej za žene i kao feminizam–aktivizam, rekao je Marat Geljman direktor Art Duklja Centra, koji je otvorio izložbu. On i Tanja Antošina sarađuju od 1995. godine, još dok su živjeli u Rusiji.
M.D.Popović