Pitanje krivice, etičko pitanje, nameće nam kultura, religija, socijalno okruženje... a, kada je u pitanju patrijarhalna sredina, kao što je naša, i ako je u pitanju žena, sve se dodatno usložnjava. Naročito ako žena sama potpadne pod očekivane stereotipe ponašanja koje joj nameće sredina. Tada, ne samo da društvene konvencije počinju nju da guše, već ona svojim postupcima počinje da guši i izluđuje one oko sebe, pokušavajući da iznađe izlaz iz situacije u kojoj se našla. Tragajući za mogućim izlazom i odgovorom, a najčešće pokušavajući da zaštiti dijete, ona ne uviđa da čini sve što ne treba, i da je i ona sama žrtva manipulacije. Čak istog tog djeteta koje čuva od drugih, i zarad kojeg žrtvuje ne samo svoju ličnu sreću već i život drugog, nerođenog djeteta... I, tako, najednom, i ona sama nađe se na drugoj strani, onoj na kojoj ne želi i nije očekivala da će biti... To je ugrubo okosnica moralne dileme predstave „Krivica”, produkcija kolašinske NVO „Roditelji za učenike” kojom je završeno treće izdanje MAKADO-a u KIC „Budo Tomović”. Priča „Krivice”, pak, govori o Goci – glumi je Anđelija Rondović, udovici, čiji se muž, profesor muzičkog, objesio. Nakon njegove smrti, njihov sin Aco povlači se u sebe, i ne komunicira s majkom. Ona, u želji da pokuša popraviti stanje u kući, u stan dovodi ljubavnika Braca – glumi ga Đorđije Tatić, vlasnika trafike. Njih dvoje su i prije suicida njenog muža bili ljubavnici, pritom ne znajući da je i pokojnik imao aferu. Okidač za samoubistvo bila je nemogućnost da Acu kupe patike... Glumci Anđelija Rondović i Đorđije Tatić ujedno su i režirali ovaj angažovani komad po tekstu Nebojše Romčevića, koji bi se mogao okarakterisati i kao priča o žrtvovanju iz ljubavi i za ljubav.
Glumica Anđelija Rondović kaže, da iako je riječ o zahtjevnom komadu, društveno aktuelnom, rad na njemu nije joj teško pao, a iz sljedećeg razloga:
- Ovo je priča o našim majkama, koje se mnogo žrtvuju za svoju djecu, koje mnogo pružaju svojoj djeci. A, djeca, iako roditelji to ne žele da prihvate, znaju biti izuzetno sebična. I taj odnosno između roditelja i djeteta zna preći neke granice i završiti u velikom međusobnom povređivanju – kaže Rondović, dodajući da je gradeći lik Goce negdje uključila ponešto i od svoje majke kao i žena iz njenog sopstvenog svakodnevnog okruženja.
- Nisam htjela da pobjegnem od onoga što sam ja i što je onaj dio Crne Gore u kojem sam i ja odrasla. Uostalom i autor teksta je iz Crne Gore, i u ovoj drami napravio je, čini mi se, univerzalan lik majke, a koji sam izgradila i uz pomoć kolege Tatića, kao i reditelja i mog emotivnog partnera i saputnika Zorana Rakočevića – kaže Rondović.
Inače, Anđelija Rondović je pratila sve predstave ovogodišnje Manifestacije kamernih dramskih ostvarenja – MAKADO, i kako kaže izuzetno je pogodila predstava „Jami distrikt”, koju bi preporučila svakom. Jer, dodaje Rondović, ta predstava dokaz je „da neko njeguje talenat mladih ljudi, dajući im priliku da budu na sceni”.
- Kod nas trenutno imate scenu „Akademija” u Crnogorskom narodnom pozorištu gdje se može vidjeti što naši studenti, uopšte mladi umjetnici rade – kaže Rondović. Dodaje da joj je žao što su recimo svojevremeno vrata budvanskog Grad teatra bila zatvorena za studente cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti, i da je data prednost nekim projektima iz regiona na uštrb njihovih, domaćih. „Kao asistent na FDU, uvijek podržavam mlade ljude i njihov talenat. Voljela bih da ima više nezavisnih scena, festivala, a koji bi podržali mlade ljude”, ističe Rondović.
Ž.J.
počele pripreme za naredni manifestaciju
Podgorička publika od 26. do 29. januara dobila je priliku da prvi put u Podgorici vidi četiri kamerne predstave za odrasle i jednu za djecu, regionalne i crnogorske produkcije i koprodukcije. Manifestaciju je, podsjeća Zoran Šoškić, urednik dramskog programa u KIC „Budo Tomović”, otvorio „Jami distrikt” režisera Kokana Mladenovića, a zatim su uslijedile „Vrijeme je za magiju” Davora Dragojevića, „Tako je govorio Lepi” Harisa Burine, „Gospodin Foka” Bojane Jelovac i „Krivica” Anđelije Rondović i Đorđija Tatića.
- Manifestacije se širi, koncepcijski se oblikuje, pokušali smo da ponudimo kvalitetne predstave, tematski raznovrsne, pa je publika gledala od avangradnih predstava do intimističkih drama, predstave za najmlađe, kao i crnohumornih komada. Želimo podgoričkoj publici da prikažemo ono što dosad nijesu gledali – kaže Šoškić. Kako kaže, njeguju i regionalnu saradnju.
- Razmišljamo da regionalnu saradnju pojačamo, da povećamo broj predstava koje dolaze iz regiona, i to je jedan od mogućih razvojnih pravaca MAKADO-a, a naravno, zavisi od finansija – kaže Šoškić, dodajući da se već pripremaju za naredno izdanje ove manifestacije.