Piše: Dragan Mraović


Šaljući ministra prosvjete Predraga Boškovića u Jerevan, na ministarsku konferenciju o visokom obrazovanju, Vlada Crne Gore kaže da su: „ključni elementi Evropskog prostora visokog obrazovanja da će studenti i svršeni studenti moći lako da se kreću iz jedne zemlje u drugu uz puno priznavanje kvalifikacija i perioda studiranja, i uz pristup evropskom tržištu rada.“ A ministar ide u Jerevan jer je to „prilika da se donese ocjena koja se prvenstveno odnosi na implementaciju bolonjskih principa u visokoobrazovni sistem, a ne na kvalitet samog sistema.“
Vjerovatno ministru Boškoviću niko neće reći u Jerevanu da su ciljevi „bolonjskih principa“ kako reče nedavno Miodrag Zec, profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, takvi „da je bolonjski sistem besmislen“, jer „zašto ga, ako je tako dobar, nisu implementirali Oksford ili Kembridž... Sa Zapada su nas utjerali u Bolonjsku deklaraciju i doneli nam škole u kojima treba da školujemo upravnike samoposluga i pumpi!“ Vladina frazeologija o „punom priznavanju kvalifikacija i... pristupa evropskom tržištu rada“ je smiješna, jer Endre Pap, direktor Komisije za akreditaciju i provjeru kvaliteta, tvrdi da diploma po bolonjskim principima ne vrijedi ništa, pa je većina fakulteta u Srbiji već odlučila da se vrati na stari sistem studiranja 4+1 (četiri godine osnovnih studija i jedna godina za master), umjesto 3+2 (tri godine osnovnih studija i dvije za master). Pap kaže da je „donijeta takva odluka zbog toga što niko neće da zaposli svršenog studenta sa tri godine osnovnih studija“.
Studiranje po bolonjskom sistemu, najavljivano kao evropejska reforma obrazovanja u Srbiji, deset godina kasnije doživjelo je fijasko! I u Crnoj Gori je tako, ali to još niko nije rekao ministru Boškoviću. Sada bi par srpskih ministara obrazovanja trebalo da odrobija svoje mandate, jer je upropastilo deset mladih generacija. To važi i za milogorske ministre prosvjete, jer su nametnuli našoj djeci programiranu idiotizaciju učenika koja ih pretvara u „potrošače obrazovanja“, u što se uklapa i navod vlade da ministar ide u Jerevan radi ugradnje bolonjskih principa u visokoobrazovni sistem, a ne zbog kvaliteta samog sistema.“ Naravno, milogorce, kao i beogradske evropejce na vodi ne zanima kvalitet nastave, već da ispune ciljeve svojih evroatlantskih gazda usmjerene na uništavanje škole kroz uklanjanje kulture, korporizaciju škola i ukidanje nastavnog procesa. Zato italijanski filozof Dijego Fuzaro, profesor univerziteta u Milanu, tvrdi: „Potrebno je da se nastavnici usprotive tako što će podučavanjem vrijednostima klasika i istorije, umjetnosti i filozofije, kritičkom mišljenju, omogućiti snažno suprotstavljanje ekonomskom kretenizmu i programiranom idiotizmu, ma gdje oni bili dominantni... . Taj projekat nije čak ni previše prikriven u planiranoj destrukciji srednje škole i univerziteta, a izvodi se međuzamjenljivim reformama vlada desne i lijeve orijentacije koje su svele, demontažom prethodnih reformi škole - uvjek u ime napretka i prevazilaženje zastarjelih buržoaskih formi - obrazovanje na paradigmu kompanije i preduzeća (na dugovanja i potraživanja, na menadžerske kolegijume, na informatiku i engleski umjesto latinskog i grčkog, i na hiljade drugih sadržaja koherentnih sa kapitalističkim restrukturiranjem škole).“
Evroatlantisti žele da unište školu kao mjesto formiranja ljudskih bića sa kritičkom sviješću, kulturnom težinom i sposobnošću prosuđivanja, i da je pretvore u kurs za stvaranje potrošača i homokretena.
(Autor je ne­ka­da­šnji
ge­ne­ral­ni kon­zul
SRJ u Ba­ri­ju)