Piše: Lea Leani
U današnje vrijeme fizički izgled je jedan, ako ne i najdominantniji faktor afirmacije u društvu. Nažalost...
Fizički izgled je postao sredstvo kojim privlačimo pažnju, kojim se predstavljamo drugima i koje svakodnevno koristimo.
Ono što je danas loše jeste to što se sa fizičkim izgledom manipuliše do krajnjih granica. Među mlađom populacijm poštuje se stereotip lijepog, koji je izvještačen i pomalo usiljen.
Ovo je izuzetno izraženo baš u našoj zemlji.
Postali smo nacija koja je opterećena fizičkom ljepotom i fizičkim savršenstvom, a sa druge strane malo ulažemo u neke druge stvari poput obrazovanja i duhovne ljepote...
U inostranstvu su ljudi dosta opušteniji po pitanju fizičkog izgleda...rjeđe se obraća pažnja na npr višak kilograma, djevojke se manje šminkaju i uglavnom se smatraju za prirodne i lijepe sa svim manama i nedostacima.
Kod nas ljudi žive u grču i strahu da će ih neko pogrdno pogledati na ulici i nazvati debelim, nosatim i sl.
Ali, nije ni čudo što su u strahu, jer u većini slučajeva i hoće.
Živimo u vremenu kada je ljepota imperativ i u društvu u kome je ljepota na vrhu vrjednosne ljestvice.
Ali, ne zaboravite da ljepota sama po sebi nema veliku vrijednost, a ni trajnost, jer pored terora ljepote, vlada i teror mladosti.
Ljepota dobija na značaju, ali tek uz pomoć drugih osobina : plemenitost, srdačnost, inteligencija...
Mislim da ljudi suviše vremena provode opsjednuti sopstvenim izgledom, pokušavajuci da izmijene nešto što im je priroda dala i što se ne može promijeniti.
A ljudske mane su zapravo osobenosti, bio to ožiljak, pjegice ili nešto drugo.
Ne treba se stidjeti onoga što jesi.
Ne želim svijet u kome su svi opsjednuti izgledom, ne želim da budem lijepa, ne želim da budem ružna.
Hoću da budem JA, da vide MENE, a ne da li mi se razmazala maskara, da li sam se ugojila i da li već treći put nosim istu torbu .
Kome sam ružna - nisam kriva što sam ružna.
Kome sam lijepa - hvala im što tako misle, ali moj izgled ne govori ama baš ništa o meni.
Želim da svi SHVATIMO da je izgled samo to.
IZGLED!
I da nije relevantan za bilo šta drugo, a ponajmanje za to kakva sam kao osoba.
Željela bih da vjerujem da se cijeni unutrašnja ljepota i da fizički izgled nije važan faktor afirmacije u društvu, ali to prosto nije tako.
Nadam se da će doći vrijeme kada će vrijednosti doći na svoje mesto.
Do tada, neka svako krene od sebe i neka, za početak, sebe počne da cijeni prema onome što jeste, a ne po onome kako izgleda i kako ga drugi vide.
(Autorka je književnica)