Piše: akademik Zoran Lakić
Riječi sloboda i oslobodilačka borba nekako su vezane za istoriju Crne Gore. Njeni susjedi su željeli da ovladaju njenom teritorijom. Pa se, ipak, to desilo samo jedanput u okviru Prvog svjetskog rata. I nikada više – ni prije, niti poslije. Strani faktor je tada ovladao njenom teritorijom. U stvari, Crna Gora je 21. januara 1916. godine – prvi put u svojoj viševjekovnoj istoriji – potpisala kapitulaciju. O tome nije konsultovala svoju bratsku saveznicu – Srbiju, niti svoje velike saveznike – Englesku i Francusku. Takozvani viševjekovni turski period se ne može smatrati okupacijom, jer je isuviše dugo trajao, a okupacija se smatra privremenim stanjem.
Uostalom, u Enciklopediji kao prihvaćenom sveznanju piše da je okupacija zaposjedanje i osvajanje teritorije. Po međunarodnom pravu okupacija je „u ratu privremeno ovladavanje teritorijom druge države”. Po haškim dokumentima iz 1907. godine okupator bi trebalo da vrši vlast samo za održavanje javnog reda. Drugo je, opet, pitanje koliko su okupatori uvažavali ovako formulisane norme međunarodnog ratnog prava. Navedeni stavovi o okupaciji su sadržani u svim enciklopedijama i leksikonima.
Ako poznajemo navedene norme i ako ih poštujemo, onda je čisti laicizam pričati i pisati o okupaciji Crne Gore na kraju I svjetskog rata 1914–1918. godine, i to još od savezničkih država Srbije i Francuske. Istorijska dokumenta jasno kazuju da su Srbija i Crna Gora, uoči rata 1914. godine, pismeno potvrdile viševjekovno prijateljstvo dvije bratske države. Poznate su riječi crnogorskog suverena da je sudbina Srbije isto što i sudbina Crne Gore. Iz knjige „Besjede i proglasi kralja Nikole” (2010) koja je objavljena uz podršku Vlade Crne Gore, citiraćemo dio besjede iz vremena Balkanskih ratova 1912. godine: „Dužnost i ljubav roda nalažu vam da pohitate braći u pomoć! Za mnom junaci da ruku pružimo braći u nevolji... Nijesmo sami. S nama je Bog, s nama su balkanske hrišćanske kraljevine... Onamo, onamo za brda ona”!
Iz proklamacije kojom je 24. jula 1914. godine – objavljen rat Austrougarskoj citiraćemo samo dva stava:
1) „Sudbonosni čas je kucnuo!... Austrija je objavila rat našoj dragoj Srbiji, objavila ga je nama; objavila ga je Srpstvu i cijelom Slovenstvu?”
2) „Na našoj strani su Bog i pravda. Mi smo htjeli mir, nametnut nam je rat... Našu pravednu stvar uzela je u zaštitu moćna Rusija... naša vjekovna zaštitnica, sa svojim... saveznicima!”
Na sličan način je Crna Gora ušla u savez sa Engleskom, Francuskom i SAD. Ti savezi su funkcionisali sve do kapitulacije Crne Gore 21. januara 1916. godine kada je Crna Gora bila okupirana od strane Austrougarske. Sve do njihovog poraza 1918. godine u Crnoj Gori je zaveden teror. Ubijani su njeni borci protiv okupatora. Pljačkana je i opljačkana njena imovina. Hapšeni su i internirani njeni slobodari. I danas se dobro pamte te godine okupacije i okupatorskog terora.
Okupacija je prestala porazom sila Osovine i ulaskom savezničkih jedinica i jedinica Dobrovoljačke vojske na naše prostore među kojima su najbrojniji bili Crnogorski dobrovoljci. Te jedinice su protjerale ili zarobile okupatorsku vojsku. Dočekane su u Crnoj Gori kao oslobodioci, koji su okončali dvogodišnju okupaciju Crne Gore – prvi put u njenoj dugoj istoriji.
Bilo je pokušaja da se zaboravi kapitulacija Crne Gore 1916.godine i da se savezničko oslobođenje proglasi kao „druga okupacija Crne Gore”, kako je to okvalifikovano u specijalnoj emisiji na prvom programu TV Crne Gore 8.oktobra 2016. godine. Hajde da prenebregnemo navedenu faktografiju, pa da upitamo kada je prestala ta „druga okupacija Crne Gore?!” Nije valjda na Petrovdanskoj skupštini 12. jula 1941. godine, kada su italijanski fašisti okupirali Crnu Goru i proglasili njenu „nezavisnost”?
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.