Šešelj je duhovit, inteligentan i razborit čovjek. Borac. Doktor prava. Pobijedio je Haški tribinal na njihovom terenu i time donio radost naciji. Ne poričem da je i meni bilo drago zbog toga. Slažem se da je Haški tribunal antisrpski sud i taj stav temeljim na očiglednim činjenicama i statistici. Tu, razumije se, dileme nema. Međutim, da li sve navedeno amnestira Šešelja od činjenice da je zapaljivom retorikom huškao golobrade mladiće u rat? U mojim očima ne. Da li će se neki od tih poginulih mladića vratiti u život zbog Šešeljevih viceva u Hagu? Neće. Da li će nekoj majci koja je izgubila sina pomoći Šešeljeva pobjeda u Hagu? Ponovo, neće.Dragi gospodine Sekuliću, zašto vaš heroj i idol Vojislav Šešelj nije svojevremeno na ratištu vikao, kako i priliči svim herojima, ‘’za mnom!’’, a ne iz pozadine gledao kako se odvija rat i kako stradaju mladi momci, očigledno zadojeni kojekakvim nacionalističkim bajkama?
Da budem do kraja pravedan i prema Vama, ali i prema sebi: apsolutno svi lideri ratnog vihora, zvali se oni Šešelj, Tuđman, Alija, Naser, Tači ili Gotovina –podjednako su krivi. Zašto u tom vremenu ludila i bezumlja nijedan nije pozivao na mir, na mirno rješavanje očitih problema i razlika? Zašto, zaboga? Zar je moralo poginuti 100. 000, mahom mladih ljudi, dok, s druge strane, nijednom od ‘’vojskovođa’’ ni dlaka s glave nije zafalila? Ta, zar je to herojstvo? Lako je, gospodine Sekuliću, biti heroj iz fotelje. Pravi heroji su oni koji se nisu usudili da dignu ruku na dojučerašnju braću. Prave heroine su one majke koje i danas žive samo da bi pošle da očiste grobove svojih sinova, u koje su ih smjestili egocentrični i egoistični ludaci tog vremena, koji danas uživaju sve moguće privilegije i kandiduju se iznova i iznova za nove poslaničke mandate. Ako je to po vama herojstvo, nemojte ga, molim vas, više spominjati. Kao mladoj osobi koja nije ni bila rođena u vrijeme tog bratoubilačkog bezumlja, dosta mi je retrogradnih priča poput onih ko je balija, ko ustaša, a ko četnik. ‘Ajde malo da se dijelimo na dobre i loše ljude. Upravo nas vi vašim nezdravim i bolesnim nacionalizmom vraćate u mračno doba. Zašto jednom ne pozovete mlade da se, umjesto Karlobagu, Ogulinu i Virovitici, okrenu budućnosti, karijerama, zdravom životu?Kažete da ste vi, radikali, prijetnja Milu Đukanoviću? Gospodine Sekuliću, vi ste ratni drugovi. Vi ste ratni profiteri i ratni huškači. Vi ste, zajedno sa Šešeljem, dolazili na inauguraciju predsjednika Đukanovića 1998. godine. Vi ste punih 20 godina opozicija Milu Đukanoviću i nikad niste uspjeli ni da ga poljuljate, a kamoli smijenite. Vi ste njegova najpoželjnija opozicija. Zašto? Jer ste retrogradni, svaka priča vam počiva na negaciji, podsjećate ljude na mračno doba - na rat. Pa vi ste, u konačnom, moj tekst, koji očigledno niste ni shvatili, iskoristili da dođete do medijskog svjetla koje vam je daleko zbog mraka kojim ste okruženi.Svi ste isti, gospodine Sekuliću. Ponoviću: i Vi, i Milo, i Šešelj, i Alija, i Naser, i Ante, i Hašim. Da ima pravde na ovom svijetu, svi vi koji sijete mržnju i koji mislite da ste u pravu i da je vaša ideja „jedina ispravna’’, đuture biste odgovarali, jer ste unazadili ovaj region toliko da se vjekovima neće oporaviti. Mi mladi samo hoćemo da živimo. Razumijete li to? Dosta nam je pobjeda u ratu, a gubljenja u miru. Hoću da pođem na more u Hrvatsku, a da ne strahujem hoće li mi neko polomiti glavu. Hoću da pojedem ćevape u Sarajevu ne razmišljajući hoće li mi neko izbušiti gume. Hoću da prošetam po Tirani, a da ne brinem hoće li mi ko psovati majku. Znam da je to moguće. Bilo je moguće, i to ne tako davno. Sve dok na scenu niste stupili vi, ma kako se zvali, i ma kojoj strani pripadali.Pitali ste se vašem u tekstu ko sam ja. Odgovoriću vam kratko: gospodine Sekuliću, ja sam mladost i budućnost ove države. Vi ste prošlost i tamo bi trebalo i da ostanete, zajedno sa svim radikalnim nacionalistima ovog svijeta.
(Autor je dipl. ekonomista Univerziteta u Meksiku i
magistar političkih nauka)
Piše: Vladislav Dajković