Piše:dr RADOSLAV T. STANIŠIĆ, filmski i TV reditelj
Dvojnost strukture očituje se i u izmjeni protagonista: dobronamjerna i vesela Zigfrida smjenjuje opsesivna Krimhilda, koja je sama podvojen lik – od žene pune ljubavi pretvara se u manipulativnu rušilačku silu što se naslanja na lik dr Mabusea i nagovještva žensku podvojenost između dobra i zla u likovima Marije i robotske Marije iz Metropolisa, odnosno kasnije fatalne žene Langova američkog opusa. To nije mehanička sinteza drugih formi, već dublje proživljavanje svega poznatog da bi se tradicija učinila jednom od mogućnosti preko kojih se dolazi do potpuno subjektivnog i modernog izraza. Oni u svom zanosu kreiraju jedan svijet – ali nikad, čak i kada su im oblici tako hladni i zatvoreni kao u „Nibelunzima”, ne prekidaju kontakt sa sviješću o svome vremenu. Oni veoma posvećuju pažnju atmosferi, nastoje da budu dosledni u stilu, izuzetno vješto barataju pojmovima, ali se lako kreću u tom svijetu fantastičnog i pridržavaju suštinskih odnosa koji omogućavaju da izraz bude krajnje precizan i dosledan u svojoj ekspresiji. I tamo gdje fragmenti djeluju sasvim naivno ili preskromno – ne može se poreći ta podređenost određenim idejama i estetskim shvatanjima. Ostvariti je isto je što i zadovoljiti sopstvenu potrebu, a Fric Lang svaki film realizuje kao jednu od mnogobrojndh svojih mogućnosti.
Metod koji je razvijen u „Nibelunzima” gotovo do savršenstva je transformiran u nove podsticaje koji su našli svoj izražaj i u filmovima u kojima se Fric Lang bavi budućnošću ili savremenim događajima. Između onog magijskog i religioznog i tehnološkog shvatanja svijeta film je negdje na sredini i nastoji da sve to podredi sebi kako bi mogao da što potpunije pronikne u život, a njegova suština je podjednako u budućnosti koliko i u prošlosti. Prije Pitera Džeksona i njegove triologije „Gospodar prstenova”, prije „Istrebljivača zmaja”, „Konana” i Haryhausenovih filmova o „Sinbadu”, bili su „Nibelunzi”. Režirani od legendarnog Frica Langa, ovaj nijemi klasik iz 1924. je otac svih fantastičnih epova, obavezan film za gledanje za svakog ljubitelja žanra. Osim izuzetnog dizajna scenografije i inovativnog vizualnog stila, moramo spomenuti i Zigfridov susret sa zmajem. To je zaista nevjerovatna scena, to je više impresivnija kada se ima na umu u koje je vrijeme i kada je film snimljen. Lutka zmaja je bila upravljana od 17 ljudi. Zato ovom filmu ne smeta romantizam niti ga on suprotstavlja dokumentarnosti i realizmu, umije da bude krajnje jednostavan i prirodan kao što daje maha uzvišenosti i patetičnosti, služi se opštim pojmovima i sasvim odrađenim psihološkim reakcijama i svuda vjeruje da nalazi sebe jer filmovi mogu biti različiti, ali su ipak vezani za jednu rediteljsku ličnost.
U svom rediteljskom postupku, on zaista ispoljava znatnu kreativnost, a snaga kojom se ona sugeriše sa ekrana je toliko jaka da pomjera ne samo izraz iz ustaljenih njegovih tokova već afirmiše i sam film kao svijest o sebi i svom prisustvu u životu i umjetnosti.
„Nibelunzi” su jedno od onih rijetkih remek-djela koji nadvisuju kinematografiju, i zaista je jedan od veličanstvenih filmova.
(Kraj)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.