Centri za socijalni rad u 2015. godini registrovali su 12 slučajeva seksualne eksploatacije djece, pokazuje izvještaj o praćenju primjene Nacionalnog plana akcije za djecu (NPAD) koji je Vlada usvojila na poslednjoj sjednici. U tom dokumentu se ističe da je registrovano 80 žrtava fizičkog nasilja i čak 169 emocionalnog.
Istraživanja pokazuju da je svako treće dijete u Crnoj Gori doživjelo emotivno zlostavljanje, a skoro svako četvrto je bilo žrtva fizičkog kažnjavanja. Prema podacima UNICEF-a, više od pola crnogorskog stanovništva, 55 odsto, smatra da kod nas postoji nasilje nad djecom. Kada govorimo o seksualnom nasilju nad djecom, skoro svaki drugi građanin (46 odsto) vjeruje da ono uglavnom nije prisutno u Crnoj Gori. Istovremeno, skoro jedan od deset odraslih građana Crne Gore kaže da poznaje dijete ili odraslu osobu koja je bila žrtva seksualnog nasilja u djetinjstvu.
Istraživanje UNICEF-a pokazalo je da djeca često dožive neki vid nasilja ili uznemiravanja na internetu. Čak 37 odsto djece koja koriste internet kazalo je da su na internetu vidjeli uznemiravajuće sadržaje koji se odnose na nasilje, svađe, uvrede ili psovke, pornografski ili seksualni sadržaj, mnoga djeca su doživjela da ih kontaktiraju nepoznate osobe. Sedam odsto djece je navelo da je dobilo poruku sa seksualnim sadržajem, a to je oko pet hiljada mališana.
Među žrtvama seksualnog nasilja u našoj državi preovladavaju djevojčice. Stručnjaci upozoravaju da nasilje, posebno seksualno, ostavlja teške posledice na razvoj djeteta, te mu može stvoriti velike probleme u budućnosti.
Psiholog Radmila Stupar Đurišić smatra da uprkos kaznama koje se izriču zlostavljačima, djeca koja su seksualno zlostavljana teško se oporavljaju od posledica. Ona ističe da te traume ne može izbrisati nijedna kazna na svijetu, jer je to ožiljak koji vječno ostaje.
– Kazne za pedofiliju i generalno seksualno zlostavljanje djece treba da budu stroge. Ipak, pedofilima je potrebno liječenje prije svega, a tek onda krivično gonjenje – smatra Stupar Đurišić.
Ona ističe da društvo treba da bude mnogo obzirnije prema žrtvama seksualnog zlostavljanja jer dosadašnja praksa pokazuje da oni koji su povrijeđeni budu osuđeni.
– Zbog te stigme koja se stvara djeca i ne smiju da prijave zlostavljanje. Ogroman je problem što su počinitelji tih gnusnih činova lica koja djeca poznaju, kojima čak i vjeruju – upozorava Stupar Đurišić.
Iako se, kako navodi Stupar Đurišić, seksualna zrelost dostiže sa 16 godina, djeca u tom periodu nijesu psihički i emocionalno zrela za seksualnost.
– Spremni su za sam čin, ali nijesu za druge stvari koje dolaze sa tim, a to su kontracepcija, čuvanje od polno prenosivih bolesti, ali i briga o potomstvu ako se ono desi. Problem nastaje i što roditelji i škole često insistiraju na apstinenciji do 18, 19. godine, dok mediji vrlo agresivno daju sve moguće informacije kako osloboditi seksualnost. Zato mediji imaju veću moć i u vaspitanju. Djeca će prije poslušati medije u nekim situacijama nego roditelje – ističe ona.
U NVO Crnogorski ženski lobi smatraju da je seksualno iskorištavanje djece veliki problem o kojem se dovoljno ne govori, pa se onda stiče da ga i nema.
– Pojava pedofilije i dječije pornografije na internetu sve je veća, a preventivno-edukativni programu nijesu još započeti. Kaznena politika i zakonske norme postoje i kod nas, ali preciznih i tačnih podataka koliko osoba se suočilo sa ovim problemom ne postoji. Kao društvo moramo reagovati jer kada se nešto desi onda je već kasno, jer se posledice teško brišu – upozoravaju u toj NVO.
M.S.
Žrtve starosti od 14 do 16 godina
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda na osnovu sprovedenih straživanja ustanovio je da su žrtve seksualnog iskorištavanja uglavnom djevojčice, uzrasta od 13 do 16 godina, koje potiču iz socijalno ugroženih i nepotpunih porodica sa poremećenim porodičnim odnosima. Istraživanja te institucije su pokazala da većina žrtava živi u prigradskim naseljima, a tri, od četiri intervjuisane žrtve, napustile su redovno obrazovanje, iako imaju izraženu volju da nastave školovanje.
– Analizom dobijenih odgovora može se zaključiti da je većina intervjuisanih žrtava seksualnog iskorišćavanja trpjela ili prisustvovala nekom obliku nasilja u porodici i predmet su diskriminacije. Prema rezultatima sprovedenog intervjua, djevojčice su bile žrtve trafikinga, seksualnog uznemiravanja od strane nastavnika i predmet prodaje radi udaje prema običajnom pravu romske populacije – pokazalo je ranije istraživanje ombudsmana.