Izmjenama i dopunama Zakona o investiciono-razvojnom fondu (IRF) po prvi put se planira osnivanje garancijskog fonda, koji će Vlada puniti sredstvima iz budžeta. Iz tog fonda će se davati garancije korisnicima kredita, prije svega preduzetnicima, čiji su projekti održivi i od značaja za državu, a koji nijesu u stanju da nađu adekvatan kolateral za kredit.
– Ovakva objašnjenja su kontradiktorna i nejasna. Ukoliko se zaista radi o održivim projektima, onda bi oni sami po sebi mogli da dobiju kreditna obezbjeđenja, zbog čega nije potrebno dodatno izdavati državnu garanciju. Ovakvim zakonskim definisanjem upravo se u praksi stvara mogućnost izdavanja garancija za projekte čija je održivost upitna, a za koje bi garancije mogle pasti na teret državne kase, što je posebno loše imajući u vidu da je finansijski sistem zemlje veoma narušen. Takođe, neshvatljivo je da se uopšte ne iznosi procjena koliko je novca potrebno izdvojiti iz državne kase za formiranje garancijskog fonda –kazala je Ines Mrdović, koordinator Istraživačkog centra MANS-a.
Ona je juče u ime MANS-a dostavila Ministarstvu finansija opšte komentare na nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o IRF-u. MANS je imao deset komentara na nacrt zakona, a javna rasprava je završena juče.
Kako je objasnila Mrdovićeva, izmjenama je predloženo da se precizira da IRF, pored kreditiranja, može da obavlja i faktoring i poslove drugih otkupa potraživanja, a obrazloženo je da se na taj način želi uticati na poboljšanje likvidnosti preduzeća, mikro i malih, kao i individualnih poljoprivrednih proizvođača.
– Djelatnost IRF-a trebalo bi dominantno da bude kreditiranje zdravog biznisa, a ne otkup faktoringa, što je praksa koja je razvijena poslednjih godina. Time se od privilegovanih kompanija otkupljuju potraživanja i na taj način se one favorizuju i dijelom se stvaraju monopolski uslovi na tržištu. Takođe, veoma je problematična intencija da se odobravaju krediti koji služe za reprogram neizmirenih kredita –istakla je Mrdovićeva.
Prema njenim riječima, potrebno je jasno definisati maksimalne limite za odobravanje otkupa potraživanja, koji ne bi trebalo da prelaze više od deset odsto ukupne godišnje sume IRF-a predviđene za podršku privredi.
Mrdovićeva je ukazala da se predviđenim izmjenama na velika vrata predlaže da IRF. finansijsku podršku pruža i velikim privrednim subjektima. Do sada su pomagali mala, mikro i srednja preduzeća i preduzetnike.
– Izvjesno je da će to dovesti do smanjenja podrške malom i srednjem biznisu, koji su osnov razvoja svake zemlje – naglasila je Mrdovićeva.
Kako je dodala, krajnje je problematično i rješenje kojim je predviđeno da IRF, na zahtjev Vlade, može da odobri plasman ispod tržišnih uslova, ali da u tom slučaju Vlada nadoknađuje razliku do visine prihoda koji bi bili ostvareni plasmanom po tržišnim uslovima.
–To rješenje je neprihvatljivo i neopravdano, jer osnovni princip u radu IRF-a treba da bude tržišni princip, a ne da se na teret državnog budžeta i građana odobravaju netržišni projekti –kazala je Mrdovićeva.
Nacrtom je predloženo da IRF nije obavezan da na svojoj internet stranici objavljuje odluke o dodjeli kredita i ostalim vidovima finansijske podrške, a ta obaveza je do sada postojala.
– Imajući u vidu da IRF godišnje odlučuje o finansijskoj podršci vrijednoj prosječno 100 miliona, potpuno je neprihvatljivo da se eliminiše ta obaveza, jer se ne radi samo o sredstvima iz državnog budžeta, već je nesporan interes javnosti da ima podatke kome se daje novac i pod kojim uslovima – rekla je Mrdovićeva.
IRF je u vlasništvu države, a predsjednik odbora direktora je Zoran Vukčević.
D.M.
Direktor sam odlučuje o kreditima do 50.000
Nacrtom je predviđeno da izvršni direktor IRF-a odlučuje o dodjeli kredita u iznosu do 50 hiljada i polaganju depozita kod banaka.
– Ovakvo rješenje je potpuno neprihvatljivo jer se izvršnom direktoru daju ogromna ovlašćenja, a imajući u vidu visinu kredita o kojima može samostalno da odlučuje, to u praksi može dovesti do brojnih zloupotreba – ukazala je Mrdovićeva.
Bez projekcija o izvozu
Mrdovićeva je kazala da se nacrtom predviđa da IRF osigurava izvoz robe i usluga, ali da se ne iznosi nijedna projekcija o kom obimu izvoza se radi i o potrebnim finansijskim sredstvima.
– Neprihvatljivo je da se na teret državnog budžeta definiše ovakva obaveza, a da pritom nijednom riječju nije navedeno koliko bi bilo potrebno izdvojiti za tu obavezu – kazala je Mrdovićeva.