Smanjenje cijene uglja za potrebe Termoelektrane (TEP) sa 25 na 16 eura do 2025. godine u pljevaljskim opozicionim krugovima komentariše se kao novo uništavanje Rudnika uglja (RUP) za potrebe energetske stabilnosti države. Funkcioner Demokratskog fronta Vladislav Bojović kaže da se teret države opet svaljuje na Rudnik uglja, isto onako kako je to rađeno devedesetih godina kada je bilo potrebno obezbijediti električnu energiju u vrijeme sankcija. Bojović kaže da sada ne bi trebalo tako raditi jer nema sankcija, Crna Gora nije u izolaciji, a pritom ugalj iz Pljevalja koji ima izuzetno dobar kvalitet može da se proda po većim cijenama.
– Ako sada pogledamo cijene uglja u Pljevljima, vidimo da je cijena jedne tone 57,44 eura za široku potrošnju. Prodaja uglja za široku potrošnju raste iz godine u godinu i nije jedina perspektiva rada Rudnika uglja u postajanju Termoelektrane. Svakako Termoelektrana treba da postoji i da joj se isporučuje slabiji kvalitet uglja, a kvalitetniji treba da se prodaje po većoj cijeni. Slabiji kvalitet uglja neka se prodaje po 25 eura po toni ili čak jeftinije, a kvalitetniji treba da se prodaje po znatno većim cijenama i nikako da se ne spusti na 16 eura – naveo je Bojović i istakao da je takva politika pogubna za Rudnik.
On je optužio Vladu da nameće način poslovanja RUP-u, odnosno kome će Rudnik prodavati ugalj, dok pritom ne vodi računa da se za potrebe TEP-a otvore kopovi koji imaju lošiji kvalitet. Kao jedan od takvih kopova navodi ležište u Matarugama.
– Poslednje dvije godine, a lica iz rudarske struke kažu da će i u narednom periodu biti slično, raste potražnja za ugljom u regionu. Prvenstveno Rudnik Banovići i Rudnik Miljevina smanjili su proizvodnju pa se čak ugalj traži i u Bosni i Hercegovini, dok je potražnja uglja u Srbiji izuzetno velika. Ako bi Rudnik uglja organizovao, kao što je nekada radio, prevoz uglja do teretne željezničke stanice u Prijepolju i tamo ga prodavao po 50 eura, mogao bi prodati ogromne količine uglja, a dobri poznavaoci prilika kažu da bi se prodalo i do milion tona. Takva računica pokazuje da bi se prihodavalo oko 50 miliona eura, što se sada ne može uraditi sa iskopanih 1,7 miliona tona, jer se ugalj daje Termoelektrani po 25 eura po toni i pritom se tvrdi da će biti jeftiniji – kazao je Bojović i dodao da se na stovarištima u Čačku ugalj iz Pljevalja prodaje za 94,9 eura po toni.
– Ta cijena, kako se ide prema Beogradu raste. Naravno rastu i troškovi transporta, ali ako bi se ugalj dopremao na teretnu željezničku stanicu u Prijepolju, koja je od Pljevalja udaljena oko 35 kilometara, po cijeni od 50 eura, Rudnik sigurno može da radi bez Termoelektrane ili da dio uglja isporučuje po drugim cijenama i da taj ugalj bude lošijeg kvaliteta – rekao je Bojović.
Odbornik Demokrata Nikola Rovčanin kaže da nije jasno zbog čega se cijena uglja smanjuje ako cijena struje raste. Navodi da Vlada i dalje prema Pljevljima vodi neodgovornu politiku i da su zbog toga svi na gubitku u Pljevljima.
– Očigledno je da se nastavlja praksa obezvređivanja pljevaljskih prirodnih bogatstava. Cijene uglja se kalkulišu u skladu sa interesima Elektroprivrede. Ako su tačne najave o smanjenju cijene uglja, onda nije jasna najava poskupljenja električne energije – istakao je Rovčanin.
Ističe da sve to govori da u sadašnjim uslovima Pljevlja nemaju svijetlu budućnost, posebno što Pljevljaci uopšte nemaju koristi od rada Rudnika i Termoelektrane, već isključivo štete.
– Ugalj je i dalje energent koji je tražen na tržištu, a u Pljevljima će ako bude tačna najava o smanjenju na oko 16 eura po toni, biti apsolutno obezvrijeđen. To će biti još jedan korak u nepravdi prema Pljevljima, koja nemaju nikakve koristi jer se ni cent ne izdvaja za ovu sredinu. Takođe, dodatna opterećenja na cijenu uglja nametnula je Vlada uvođenjem akciza, a istovremenim osporavanjem uvođenja eko-taksi. Preko naših prirodnih resursa svi kalkulišu svoje interese, a nama šta ostane – naveo je Rovčanin.
Izvršni direktor Rudnika uglja Slavoljub Popadić je ranije saopštio da planiraju smanjenje cijene uglja na 16 eura za potrebe Termoelektrane.B. Je.
Politika ugušila izvoz za Srbiju
Svi u Pljevljima pamtimo kako su nekada kamioni Rudnika uglja vozili ugalj u Prijepolje, a potom se on željeznicom transportovao dalje do kupaca, naveo je Bojović.
– Politika koja je učinila da se Crna Gora odvoji od Srbije ugušila je izvoz uglja u Srbiju, a ugalj je usmjeren prema Termoelektrani, jer se na taj način pokušavalo obezbijediti tržište sa električnom energijom. Sve je rađeno protiv Rudnika uglja, ali sam siguran da je sve rađeno i protiv svih građana Pljevalja i Crne Gore, samo sa jednim ciljem – da manja grupa ljudi živi u luksuzu, a svi ostali u siromaštvu – kazao je Bojović.