U novom segmentu medicine 21. vijeka koji donosi rješenje za uspješno uklanjanje kapilara, na IMAP kongresu u Sao Paolu dr Petar Dragić dobio je prestižno priznanje – proglašen je prvim svjetskim ambasadorom venske estetike.
Stručnjak koji je uradio najveći broj laserskih operacija vena u svijetu sarađuje sa kolegama širom planete; kao lider i dio stručnog tima koji obavlja lasersku operaciju vena prisutan je u Njemačkoj, Austriji, Japanu, Brazilu, Rusiji, Kazahstanu, Danskoj, Jermeniji, Hrvatskoj i Sloveniji. Ali, njegova prva poslovna adresa je u Srbiji, gdje se pored operativnog dijela, bavi i edukacijom ljekara iz svih krajeva svijeta.
O otkrivanju mogućnosti koje nudi laserska operacija vena i kapilara, implementiranju ove metode koja je napravila revoluciju u hirurgiji, kao i o interesovanjima koja ga okupiraju mimo medicine dr Dragić govori za “Dan”.
– Moja ambicija nikad nije išla toliko daleko da sam pomislio da ću biti doktor – kaže dr Dragić. – U mojim očima, to su veliki ljudi jer oni direktno rade na onom što nam je najvažnije, a to su život i zdravlje. Bio sam najsrećniji kad sam upisao medicinu i kada sam shvatio da i mogu da budem jedan od njih.
Svjedoci smo da najuspešniji ljudi iz različitih oblasti, pogotovo na balkanskim prostorima, stižu iz manjih sredina. Kad sagledate svoj dosadašnji život i prisjetite se ambicija koje ste imali, da li možete da definišete šta je to što Vas je vuklo da uvijek idete naprijed – želja za potvrdom i dokazivanjem ili žeđ za znanjem? I koliko Vam je, kao djetetu iz Sombora, bilo teško da se prilagodite životu u Novom Sadu?
– Sombor je sredina u kojoj se zaista lijepo odrastalo. Sa svojim zelenim krošnjama celtisa starih stotinu godina koji su od cijelog grada napravili veliki park, do bogate multinacionalne kulture, prve Učiteljske škole, prvog pozorišta i statusa slobodnog grada koji je davnih dana dobio od Marije Terezije, mirni ravničarski Sombor bio je više nego dovoljan za dobijanje širokog pogleda na svijet. Novi Sad sam odabrao za studije nakon jedne pročitane knjige Aleksandra Tišme. U Novom Sadu sam proveo prelijepe godine radeći na Institutu za kariohirurgiju i operacijama na otvorenom srcu u Sremskoj Kamenici.
U vrijeme sankcija dobili ste supspecijalizaciju u Nemačkoj. Koliko je bilo teško izboriti se za odlazak u inostranstvo u tom trenutku?
– U vrijeme sankcija zaista je bilo teško pomisliti da ću za desetak godina donijeti „revoluciju” u laserskoj operaciji vena i razvoju medicine u ovoj oblasti. Tada je bilo teško pomisliti da ćemo moći prići blizu medicini koju su zapadne zemlje dostigle, ali boravak u Lajpcigu gdje je laserski uređaj prvi put predstavljen i moja istovremena odluka i entuzijazam da se posvetim ovom problemu oduševili su njemačke inženjere koji su mi obezbijedili prvi model modernog lasera, tako da sam prvu lasersku operaciju uradio u Novom Sadu 2007. godine. Od tada počinje nova era u liječenju proširenih vena i od tada do danas traje neprekidna saradnja između najbolje njemačke industrije lasera i mene na polju usavršavanja lasera. Takođe, od dana prve operacije do danas sam uspio da uradim najveću seriju operacija vena na svijetu.
Radili ste na Institutu u Sremskoj Kamenici, koji i danas važi za jednu od nauglednijih zdravstvenih ustanova u cijelom regionu. Koliko je za zdravstvenog stručnjaka važno da bude u timu koji želi da ruši granice i postavlja nove standarde u liječenju, ne oslanjajući se samo na standardna medicinska znanja?
– Moj uzor i učitelj je naš poznati kardiohirurg profesor Ninoslav Radovanović pored kojeg sam proveo 10 godina i naučio da je uska specijalizovanost najvažniji preduslov za kvalitet, da u medicini ne postoji kompromis sa materijalima, da je poštovanje protokola od suštinske važnosti, da u hirurgiji mora postojati red kao u vojsci... Uska specijalizacija omogućava da se razvijate u specifičnoj oblasti i da svu svoju pažnju i koncentraciju usmjerite na jedan problem. Vaše vrijeme ne može biti podijeljeno, jer ga gubite od onog čemu ste se posvetili. Jedino na taj način možete biti najbolji i poznavati i najmanje detalje svoje profesije do kojih drugi neće uspjeti da dopru ukoliko nisu posvećeni kao vi. Na taj način ste u poziciji da pomognete pacijentu još više i da doživite još veću profesionalnu satisfakciju. Svaki dan ulazim u operacionu salu sa jednim ciljem – kako da tu proceduru koju sam usavršio do perfekcije učinim još boljom, još preciznijom i dugotrajnijom, sa što boljim estetskim rezultatom. To su moji ciljevi koji me inspirišu u inovacijama u proceduri koje prate ostale kolege iz svijeta. Danas se dobra tehnologija podrazumijeva i svako bi trebalo da je koristi. Ali ljekar je taj koji upravlja tehnologijom, a njegovo znanje, iskustvo i vještina su presudni u korišćenju tehnologije. Njegova sposobnost da iznalazi najbolji odgovor na novu situaciju i svakog pacijenta pojedinačno je u stvari ključ uspješne operacije. Danas se tehnologija podrazumijeva. Zato je sve u rukama dobrog ljekara.
Često čujemo da je medicina isključivo hirurgija, a sve ostalo samo sudbina. Slažete li se sa tim?
– Svaka profesija se razvija u svom domenu, svaka ima svoje specifičnosti i detalje koji su danas toliko sofisticirani i toliko daleko otišli da se oduševim kada shvatim koliko je slojeva znanja ispod specijalizacija. Ja sam imao sreću da sam profesionalno sazrijevanje dostigao u momentu velikog napretka u medicini i da sam nosilac promjene. Otprilike cio jedan vijek su vene operisane stripingom (čupanjem), a sada koristimo medicinu 21. vijeka u vidu laserskih operacija vena koja je potpuno kompjuterizovana.
Kad ste otvorili privatnu praksu i kojim redosledom ste „pokrivali“ region?
–Novi Sad, Beograd i Podgorica bili su prvi gradovi koji su saznali za najsavremeniji vid liječenja. Zbog velikog interesovanja pacijenata odlučili smo da se stacioniramo u Beogradu i napravimo jednu izuzetnu kliniku koja je svojim kvalitetom pokazala da ne moramo putovati u zapadne zemlje zbog medicine, već da pacijenti iz zapadnih zemalja dolaze ovdje isključivo zbog našeg iskustva i kvaliteta. Na to sam izuzetno ponosan.
Zbog čega uporno odbijate da se preselite u inostranstvo?
– Inostranstvo me je stalno vuklo, uvijek sam odlazio, ali sam najsrećniji kad čujem „dobar dan” od carinika na aerodromu. Mislim da je najbolja kombinacija uspjeti u svojoj zemlji i živjeti u njoj, a gostovati u drugim zemljama zato što vas i tamo poštuju. Naravno, iza toga stoji ogroman trud i stalno učenje.
Mnogi uspješni ljudi iznenade javnost otkrivanjem da se bave hobijima koji nemaju dodirnih tačaka sa njihovim osnovnim zanimanjem. Šta je ono što Vas, izuzimajući hirurgiju, zaokuplja i privlači, u kojoj oblasti „punite baterije“?
–Puno čitam o arhitekturi, bavim se plivanjem i sviram saksofon.
Da bi neko bio najbolji u svom poslu, neophodno je da ima podršku porodice. Ali, što su dometi pojedinca veći, to je njegova porodica pred većim izazovom da amortizuje njegova odsustva od kuće i suživot sa bračnim drugom i djecom. Kako je Vaša porodica prevazilazila te izazove?
–Na žalost, stalna putovanja i kofer koji je uvijek spreman su žrtve koje morate prihvatiti ukoliko želite da budete među najboljima. Mislim da je to obaveza svakog ljekara. Može se reći da sam se oženio profesijom.
Većina Vaših uglednih kolega koje su postigle velike rezultate u oblasti medicine izjavljuje da nikada neće otići u klasičnu penziju, već da će „iz zavičaja povremeno dolaziti na kliniku da pomaže mlađim kolegama“. Da li i Vi sada razmišljate da se, kada dođete u penzionerske godine, vratite u Sombor ili da, poput profesora Radana Džodića, najavite da ćete otići što dalje od ljudi, u prirodu i živite kao što se živjelo prije stotinu i više godina – bez televizora, mobilnog telefona i buke, na izvorskoj vodi, zdravoj hrani i daleko od civilizacije?
–Sve opcije postoje, mada mislim da sam urban i da mi je mjesto u velikim sredinama. O penziji ne razmišljam.
Snežana Moldovan