- Autor: Hatidža Dedović

Živimo u vremenima lažljivaca, smutljivaca, u vaktu kada je svijet istrošen, kada se sve gleda kroz imovinu. Zbog toga nekad i sabur iskoči iz svog sigurnog utočišta. Ali, to je kušnja od dragog Boga, on nam baš takve šalje s razlogom, on i tad nas smrtnike nečemu poučava. To mu je i namjera, i tad nešto poručuje. Na nama je kako ćemo i kome ćemo na našem životnom putovanju da otvorimo vrata naše dobrote.

Zato je za vjernike Ramazan spas, proljeće i usred oluje, vrijeme kada duša traži smiraj, a koji se jedino nađe u iskrenim molitvama. Post i treba da nas čuva od ogovaranja, on jača volju i odgaja. I ove godine, vjernici će ustajati na sehur, u njegovom jelu, tražiće kao i ranije svoj bereket. Iftariće u krugu porodice, rodbine, prijatelja. U mubarek mjesecu se znanje iz Kur'ana obnavlja, tako je već stoljećima. Tada se svi najviše i sjetimo jednog čovjeka, koji je u mladosti bio trgovac, a kasnije Alahovom odredbom Božiji poslanik. Sjetimo se Muhameda a.s. Zašto? Da li nas istorijat njegovog života tjera na razmišljanje i u sred turbulentne današnjice?

U nevoljama igre ne prestaju, one se tako prokleto lančano razmjenjuju i poigravaju se baš sa dobrim ljudima. Ni tada vjera ne popušta, jer ona je snažnija od umišljaja i moći igre, jer je pravac i uputa. Ona snaži nas kao individue. A, Alah je zadovoljan onima koji su odlučili da im islam bude vjera. Valjda otuda i filološko značenje riječi islam da je to termin kojim se označava pokornost, poslušnost, mir i sigurnost i čistota od vidljivih i nevidljivih poroka.

Šerijatsko značenje je opet da je to termin kojim se označava Alahovo jedinstvo, poslušnost Njegovim naredbama, potčinjenost Bogu i iskrenost u ibadetima. Iman je, opet, cjelokupna vjera ljudskog misaonog i znanstvenog života i nevezana je za spominjanje islama. Ihsan-označava savršenstvo djela i njegovu preciznost, u šerijatskom značenju označava vidljivo dobročinstvo činjenjem obredoslovlja vanjština ibadetom i skriveno dobročinstvo iskrenom predanošću. Skup ova tri već napisana i spomenuta stepena označava univerzalnu vjeru koju je pristiglu po Vjerovjesniku s.a.v.s., što je opet očito iz temeljnog Hadisa o Džibrilu a.s.

Valjda zato s razlogom i istoričarima pružaju dosta materijala hadisi, oni i podstiču na razmišljanje, šalju znamenja, nama običnim ljudima. Ko je onda bogat? Igrači sa svojim neobičnim djelima što nas svakodnevno zavaravaju, ili vjernici? Istina je da su duhom bogatiji vjernici, jer su svojoj vjeri redovno posvećeni.

Moderno doba već sada u sebi nosi događaje Sudnjeg dana, a čiji su veliki i mali predznaci zapisani davno: preziranje djece, poslovanje sa kamatom i rasprostranjenost državnog lihvarenja i prodaje oružja, pozdravljanje klevetom, porast ubijanja ljudi i pojava naglih smrti...

Namazima, dovama, postom u Ramazanu, vjernik se i duhovno čisti i uzdiže od onoga što ne valja, a svakodnevno ga okružuje.

Svijet u jurnjavi za materijalnim dobrima ne razmišlja ni o čemu drugom, osim o ličnom uspjehu u kojem mnogi gaze i uništavaju druge. Kao da čovječanstvo boluje od virusa zaborava, nečitanja i nepodsjećanja, prolazne euforije.

Praznina se može ispuniti vjerom i postom, čistotom. Zato se i u Ramazanu razmišlja, čita i ponavlja, s razlogom je to mjesec duhovnog čišćenja, mjesec dobrih djela, mjesec oprosta...

(Al Jazeera)