-Piše: Dragan Mraović

Tarzan stiže u Beograd! Ali, nije to legendarni Džoni Vajsmiler na lijani sa Džejn u mini suknjici. Stiže Gospodarev Tarzan iz Bijelog Polja „grada bijelih rada“ kojeg je uspio da pretvori u milogorsku džunglu. Nije jasno kako to da je ambasador „milogore” u Beogradu neko ko dolazi iz „varoši u Ercegovini kod vode Lima“, kako svjedoči Vuk Karadžić. No, Ercegovina je srpska, a Tarzan se deklariše kao Srbin, pa tu sigurno „ima neka tajna veza“.

Ali, očekuje se da milogorski Tarzan u Beogradu, prilikom predaje akreditiva, objasni „ko to tamo peva“ o „državnom udaru“, kao vrhuncu u sistematskoj diskriminaciji koja se sprovodi nad Srbima u „milogori” i zašto se hapsi srpski general u skarednom suđenju kao vidu represije prema srpskom narodu. Mogao bi da objasni riječi prof. dr Mila Lompara (i Srbi Mila za trku imaju): „Takvi su bili procesi u Austrougarskoj pred Prvi svjetski rat: lažni po sadržaju, brutalni po namjeri, skandalozni po dokaznoj i pravnoj proceduri. Mnogo gori od njih – premda istovjetan u namjeri – je sadašnji proces protiv političkih predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori. Njegov cilj je potpuno politički: on nastoji da kriminalizuje samo srpsko političko postojanje i da obeshrabri moguće i potencijalne nosioce borbe za političku, vjersku i nacionalnu slobodu Srba.“

Naravno, Gospodarčić takođe treba da kaže nešto, prilikom prijema akreditiva, na temu „slabe zainteresovanosti srpskih državnih vlasti i njihove nespremnosti da preduzmu odgovarajuće mjere državne politike u ovom slučaju.“ Njegove građane maltretira njegov mentor Gospodar, a on ćuti kao da je nikogović, a ne autokrata koji kada vidi Merkelovu kliče kao „Pinki kad je vidio Tita“. Valjda će o tome prozboriti koju sa Tarzanom.

A moguće je da Tarzanov ambasadorski mandat i ne potraje, ako bude trajao koliko i „milogora”, jer prof. Lompar takođe kaže: „Nije moguće predvidjeti posledice ovakvih činova u crnogorskom kontekstu, osim istorijskog podsjećanja da je Austrougarska nestala nedugo poslije ovakvog nasilja.“ Naravno, ne misli profesor Lompar da će Crna Gora nestati, no ova „milogora” kao etalon bezbožništva, kriminala na vlasti i nacionalne izdaje. U svakom slučaju, Tarzan se obezbijedio pošto ima više stanova u Beogradu od koga je morao da se otcijepi jer ga je Srbija „okupirala“. Nije mu smetalo da u okupatorskom Beogradu kupuje stanove od crkavice koju je stekao još dok je bio grobar više preduzeća koja više ne rade ili loše rade da bi on sada radio s državom isto što i s pomenutim preduzećima. Nije jasno samo gdje će stanovati? U svojim stanovima u Beogradu ili u državnoj vili na Dedinju, omiljenom staništu crnogorskih podbrozica, a sada milogorskih funkcionera kojima se Srbija ogadila. Može biti da on već izdaje svoje stanove u Beogradu, ali to će morati da prestane da radi, jer je ambasadorima, po Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, zabranjena bilo kakva lukrativna djelatnost mimo plate. Tarzan je častan „milogorac” na riječima, ako ijedan takav postoji, i nema sumnje da će da poštuje međunarodno pravo jednako onako kako ga dosad nije poštovao. Možda je Tarzan pao u nemilost milogorske hobotnice, a moguće je i da ide u Beograd da oposli nešto za glavu te hobotnice kod Gospodarčića. U svakom slučaju, nešto će oposliti i za sebe.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---