Piše: Slobodan Savović


U Podgorici glavnom gradu Crne Gore, najduži bulevar nosi ime Svetog Petra. E sad. Taj bulevar je i saobraćajni potez na čijem obodu je najveća gustina spomenika u Crnoj Gori. Po metru kvadratnom. Istovremeno svi spomenici pomenutog bulevara odslikavaju naše istorijsko raspoloženje u različitim vremenskim razdobljima.

Glavna gradska arterija se nekada zvala Lenjinovim imenom. Pogodno za ono vrijeme. Kad se vrijeme promijenilo, bulevar je preimenovan u sveca. Koliko je novo ime najdužeg bulevara prigodno ovom vremenu, prosudite sami. Sveti Petar je mirio i pozivao na slogu svoj narod, u onom vremenu. Danas svega imamo osim sloge i mira među ljudima. Ali imamo svečev spomenik u blizini njegovog bulevara. Spomenik koji opominje s prstom podignutim u vazduh. Hoću da vjerujem u simboliku pokreta i da nam svetitelj pokazuje put, a ne da nam prijeti.

Na sredini bulevara sada je podignut monumentalni spomenik maršalu Titu. Strogog pogleda, zamišljen, naš maršal je zakoračio preko bulevara ka zgradi stare vlade i spomeniku crnogorskog ora. Opet simbolika. Je li maršal zamišljen radi Vlade i što učinje ta Vlada od njegove Crne Gore pa da ih onako kako on to samo zna očinski ukori, ne znam?! Znam da je zakasnio u tom svom naumu. Vlada se preselila u novo zdanje. Nije više na staroj adresi. A tamo na novoj adresi naše Vlade nalazi se Njegoš. U parku preko puta. Kod stare Vlade društvo maršalu pravi spomenik podignut kršnim Crnogorcima koji igraju svoje oro... U ovom vremenu.

Kad se pređe Blažov most, srijeće nas kralj Nikola. Po obimu najveći spomenik na ovom potezu. Nekad se ovaj dio bulevara zvao Nemanjina obala. Obala je ostala i spomenik jedinom našem kralju na obali, ali se Nemanja odselio. Kralj je na konju, kao što je i red. Svi kraljevi i gospodari su na konju. Drugi spomenici nemaju konje. To treba da znaju budući spomeničari. Neće imati konja niko do Gospodar!

Na kraju bulevara u parku nalazi se spomenik Karađorđu. Taj spomenik je najviše korozirao i izložen je najviše uticaju ptica, koje imaju gnijezda u parku. Jer čudne su te ptice. Ptice vole spomenike. Često u prolazu pored spomenika Svetom Petru sretnem vrapce kako se igraju na glavi sveca. I milo mi bude. Vjerujem da Sveti Petar nema ništa protiv ovih podstanara. Obratiću pažnju i na novi maršalov spomenik. Ineresuje me koja vrsta ptica će se družiti s njim. Za kralja Nikolu znam. On je pribježište za golubove. I vjerujem da ni on nema ništa protiv golubova prevrtača, posebno jer gleda prema Skupštini Crne Gore.

U biti svi spomenici na kraju postanu olakšavajuća okolnost pticama. To i jeste za nauk svima koji pretenduju na svoj spomenik. Prije ili kasnije, kakva god bila ocjena istorije svi završimo kao ono mjesto za ptice.

---