Piše: Budo Simonović
Piše: Budo Simonović
Tokom razgovora sa članovima partijske komisije Dobrivoje Bobi Radosavljević je postavio generalu Luki Božoviću direktno pitanje: ko je mogao da prisluškuje u Titovoj kući? Odgovorio mu je da su to jedino mogli ljudi iz UDB-e preko centrale specijalnih telefona koja se kod njih nalazila, jer su oni sve radili oko te telefonske instalacije i uživali su puno povjerenje.
Već sjutradan Luka Božović je donio u Centralni komitet kratki pisani izvještaj, odnosno svoje mišljenje o navodnom prisluškivanju Tita i predao ga Crvenkovskom:
– Valjda je primijetio da sam bio i tada uzbuđen – sjećao se Božović – i rekao mi je: „Tito je zadovoljan kako si radio. Ovo nema veze s tobom. Ti si mogao imati ličnih grešaka, ali budi miran...”
– Koliko ja znam – napisao je pored ostalog u tom izvještaju Božović – prvi put se pokrenulo pitanje nesigurnosti telefonskih veza na Brionima 1962. g. Tadašnji lični sekretar druga Predsednika Branko Vučinić došao je kod mene uzbuđen i ispričao da mu je drugarica Jovanka Broz, dok je davao telefonsku vezu sa Beogradom, koja nije bila dobra, indirektno stavila do znanja da se prisluškuju telefonski razgovori i da je on morao da odgovori. I rekao mi je da će tražiti od druga Predsednika da odmah ide sa dužnosti ličnog sekretara.
Odmah sutradan upoznao sam druga Predsednika o tom razgovoru i dodao da se Branko nalazi u teškom psihičkom stanju i da on smatra da su u pitanju samo veoma slabi telefonski uređaji. Drug Predsednik je rekao da ne vjeruje da se prisluškuje, ali da je veza strašno slaba i da će sa Brankom razgovarati povodom toga. Branko je energičko tražio da ode i otišao je u DSIP...
I Vučinićev naslednik, Mlađa Bogunović, povjerio je u jednom trenutku Božoviću da Jovanka Broz izgleda sumnja da se prisluškuju razgovori u Užičkoj 15.
– Drug Predsjednik i drugarica Jovanka naredili su M. Bogunoviću da niko ne radi oko telefona bez njihovog traženja ili odobrenja, a dežurnim ordonansima da u odsustvu druga Predsjednika i drugarice Jovanke niko ne radi oko telefona niti da zalazi u kuću sem kućnog osoblja. Preko komandatna gardiske brigade i puk. Valtera naredio sam da vezisti iz brigade ne mogu odlaziti u Užičku 15, ako se posebno ne traži ili naredi od strane druga Predsjednika preko nekog iz kuće – sekretara ili domaćina...
„‘Pošto je specijalna veza bila u nadležnosti SSUP-a, upoznao sam druga Svetislava Stefanovića da je specijalna veza slaba, da se pretpostavlja da je ta veza nesigurna i da se možda prisluškuje. On se iznenadio takvim stanjem i rekao da sigurno ne postoji nikakva mogućnost prisluškivanja”, napisao je Božović i potom predložio šta bi trebalo preduzeti i provjeriti da se utvrdi istina oko navodnog prisluškivanja, a onda dodao i ovo:
„Kada je Gustav Vlahov bio lični sekretar druga Predsednika, u periodu IB-a, sumnjalo se da Vlahov prisluškuje razgovore druga Predsednika i tehničari su tvrdili da je to mogao činiti preko garniture za davanje veze drugu Predsedniku. Tada sam bio prisutan kad su tehničari UDB-e utvrđivali da li postoji neki prislušni uređaj u kući priključen na napajanje na struju a da nije vidljiv. Isključili su sve potrošače električne energije u kući i gledali su da li je sasvim stao sat za merenje potrošnje struje. Tek kad smo pronašli još neugašenu malu sijalicu u prostoriji WC sat je stao. Možda je ovakav metod već tehnički prevaziđen”, dodao je Božović.
Sjutra: OPROŠTAJNI
RAZGOVOR S TITOM
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.