Piše: BRANISLAV OTAŠEVIĆ
Dolina Lima predstavlja okosnicu oko koje su nastali, razvijali se i širili srpska srednjovjekovna država i njena obilježja. Time je u mnogome doprinio i prirodni položaj ovoga predjela, iz koga se lako dospijevalo do Jadranskog primorja na zapadu, crnomorskog basena na istoku, Podunavlja na sjeveru i Sredozemlja na jugu. Oko ove okosnice koncentrično su se međusobno povezivale i druge oblasti, koje su ulazile u sastav srpske srednjovjekovne države.
O značaju Polimlja u konsolidaciji srpskog srednjovjekovnog etničkog jezgra i razvoja srpske države, posebno u vrijeme Nemanjića i epohe koje su potom slijedile, svjedoče brojni kulturno-istorijski spomenici koji su ravnomjerno razasuti po dolini Lima i njegovim pribrežnim stranama, od njegovog izvora iz Plavskog jezera pa do ušća u Drinu kod Međeđe, nedaleko od Višegrada. Zbog toga se Polimlje iz milošte moglo s razlogom nazvati Srpska Sveta Gora. Neki hroničari kažu da je Jovan Krstitelj znao za Lim i Polimlje „ne bi krstio Hrista na Jordanu, nego na Limu“.
To je bio povod da se 1996. godine, na inicijativu Slavoljuba Pušice i Muzeja u Prijepolju, radi potpunijeg proučavanja ovog dragocjenog kulturno-istorijskog nasleđa, organizuje međunarodni naučno-istraživački projekat pod nazivom Na svetim vodama Lima sa sjedištem u muzeju u Prijepolju. Kulturno-istorijski spomenici u dolini Lima pretrpjeli su nakon prodora Turaka u ove krajeve znatna oštećenja i razaranja. Zbog toga je bilo krajnje vrijeme da se ovom kulturnom blagu velike istorijske i naučne vrijednosti posveti dužna pažnja sa arheološkog, istorijskog, istorijsko-umjetničkog, etnološkog i arhitektonskog stanovišta. Iz tih razloga su neki od ovih spomenika dobili svoj prvobitni izgled. Među njima je Sveta Trojica u Brezojevici kod Plava, Šudikova i Uroševica kod Berana, Sveti Luka u Kaludri kod Berana, Davidovica i Kumanica kod Brodareva, a u toku je i obnova i rekonstrukcija manastira Svetog Đorđa u Mažićima, manastira Pustinje, puste crkve u Seljašnici i manastira Davolje kod Pljevalja. Većina ovih poslova je završena. Pored crkava i manastira, u dolini Lima očuvala su se i druga znamenja koja svjedoče o konsolidaciji srpskog etničkog jezgra na ovim prostorima. Na to podsjećaju imena starih srpskih župa, Plavske župe, župe Zla rijeka (Komska župa), župa Budimlje, Brskovo, Ljuboviđa, Crvena Stijena, Zvjezd i druge. Teritorijalno-organizacioni oblik Srbi su donijeli iz svoje stare postojbine. Na ovim prostorima su se razvili gradovi Gradac kod Gusinja, Gradac i tvrđava na ušću rijeke Komorače u Lim, Čeligrad u plavskoj župi, Gradac iznad Zle rijeke kod Andrijevice, Gradac u Budimlji, Sokolac u Zloj rijeci, zatim Vodice, Mileševac, Kovin, Oštrik, Jagad, Sjeverin i drugi. Kod manastira i crkava bile su karavanske stanice, a nedaleko od njih trgovi i pazari na kojima se okupljalo okolno stanovništvo radi podmirivanja svojih životnih potreba, nabavke, razmjene i prodaje robe. Primjeri za to su Kruševo kod Gusinja, nazvan trg, pazar u Metehu kod Plava, Nikolj pazar kod Bijelog Polja, Brskovo, Prijepolje, Priboj i dr.
Geografski položaj Polimlja odlikuje izdvojene zaklonjene doline odvojene klisurama i razštićene planinskim obodom, sa nizom župskih predjela od Plava na jugu, preko župe Budimlje, Ljuboviđe, Crne Stene i Dabra do ušća Lima u Drinu. Dugotrajna i uređena srpska država i crkvena organizacija pružala je tome području političku stabilnost i ekonomski prosperitet. Polimlje je bilo ispresijecano podužnim i poprečnim pravcima kojima se kretao promet ljudi i robe iz primorskih gradova, najviše Dubrovnika i Kotora, prema srpskom zaleđu i dalje prema istoku i jugu sa mnogobrojnim varijantama dva glavna puta od Dubrovnika za Polimlje, podrinjskog, tzv. via Drine ili via Bosne i drugog preko Nikšića, poznatog kao via Jesera ili via Anagasti.
Od Plava su putevi vodili za Metohiju, Kosovo i Makedoniju, a iz današnje Prištine granali se u jednom pravcu prema Nišu, Sofiji, Jedenama i Istanbulu, Konstantinopolisu, Stanbolu, Konstatinom gradu – kako se u kom periodu zvao) a drugi prema Solunu.
Na Limu i njegovom slivu postoji više crkava i manastira posvećenih Svetom Nikoli, zaštitniku voda i moreplovaca. Upravo zbog toga što je i u ovom kraju najrasprostranjenija slava uvijek bila o danu Svetog Nikole, mnoge crkve su građene i posvećivane upravo tom Svetitelju. Među njima su u Vojnom selu kod Plava, Nikoljcu kod Bijelog Polja, Podvrhu, u Banji kod Priboja. Naselje Nikoljac je takoreći predgrađe Bijelog Polja, dijeli ga od grada samo rijeka Lim. No, ime Nikoljac, bilo da je riječ o crkvi ili naselju, starije je od Bijelog Polja. Pa se ovaj grad, osim po crkvi Svetog apostola Petra prepoznaje i po Nikoljcu, jer je staro naselje ili trg poznat iz dubrovačkih dokumenata kao Nikolj pazar. A sama crkva koju neki istraživači zovu i manastirom poznata je po prvoj i veoma bogatoj prepisivačkoj školi. Bilo je to i prvo manastirsko naselje sa svojim posjedima i veoma bogatoj prepisivačkoj školi. U kotorskim spisima se pominje kao trgovačko mjesto. Polimlje čini i znatan dio Nemanjine očevine, jer su dvije njihove zadužbine na Limu. Sveti Sava je dijelio srpsku zemlju na „jepiskopije“ i postavi za Polimlje dva „jepiskopa“. Jednoga u Dabru, za srednje i Donje Polimlje, a drugoga u Budimlji za Gornje Polimlje. A kada Sveti Sava preminu, tijelo njegovo bi smješteno u Mileševi u Polimlju.
Mnogi naučnici su proučavali crkveni i državni život u Polimlju od dolaska Nemanjića do današnjih dana, ali sve što je zapisano nije ipak sačuvano, a što je sačuvano govori o veoma razvijenom crkvenom i državnom životu na „Svetim vodama Lima“. Dio toga je nedostupan široj čitalačkoj, pa i naučnoj javnosti, a dio se još uvijek istražuje i proučava. Kao organizacione jedinice ovdje se među prvim pominju Plavska župa, župa Budimlja, Mileševa, Dabar, župa Ljuboviđa. A Ljuba Kovačević pominje i župu oko rudnika Brskovo kao Brskovsku župu, kod današnjeg Mojkovca, koju pozivajući se na njega pominje i Veliša Krsmanović. Župe su postojale i kod Starih Slovena kao ekonomsko teritorijalne jedinice koje vremenom gube plemenski karakter.
Nastaviće se