Piše: Budo Simonović
Piše: Budo Simonović
Tri dana nakon razgovora sa članovima partijske komisije, 21. juna 1966. godine, general Luka Božović je pozvan da dođe na oproštajni prijem i razgovor sa Titom. Razgovoru su prisustvovali Titova supruga Jovanka, general Petar Babić, načelnik vojnog kabineta, i general Đuka Balenović, novopostavljeni Titov ađutant.
Razgovor je, po sjećanju Božovića tekao ovako:
„Dobro. Vi sad idete na novu dužnost i tamo ćete raditi posao koji vam je djelimično poznat”, rekao je na početku Tito. „Vašu dužnost ovdje, što se tiče putovanja u inostranstvo, vi ste obavljali dobro, spretno i snalažljivo i može se reći da ste imali mjere i skromno ste se ponašali, a u zemlji ste bili nebudni. Vi ste čuli da je UDB-a sve ozvučila, cijelu kuću, Užičku 16 za moje goste, Bijeli dvor, kabinete SIV-a i šta ja znam šta sve drugo...Dok se naše društvo razvijalo brzim tempom, dotle nam je državna bezbjednost stagnirala i zadržala staljinističike metode. U UDB-i ima nižih i srednjih divnih kadrova odanih socijalizmu, ali ima i onih koji su se deformisali i ko zna za koga rade. A zna se ko je rukovodio i ko rukovodi službom bezbjednosti. Kadrovi su vjerovali da rade korisnu stvar za socijalizam i ne mogu ih kriviti, jer oni su izvršavali naređenja. Ako bih ih krivio, onda bi i oni mene mogli kriviti što sam vjerovao tim rukovodiocima. Vi ste vjerovali da je sve dobro što radi Ranković?
– Da, odgovorio sam bez objašnjenja.
– Vidite, nije tako. Deformacije u UDB-i postale su i političkog karaktera. Odredili smo partijsko-političke i stručne komisije da provedu istragu do kraja. Šta njima treba da ozvučuju kod mene, mene da kontrolišu...
Jovanka Broz je kratko dodala:
– E, moj druže...
Iako uzbuđen svim što je preživeo tih nekoliko minulih dana, Luka Božović je ukratko ispričao Titu kako su oni protekli, posebno se osvrćući na razgovor sa Krstom Crvenkovskim i članovima partijske komisije, ponavljajući ono što je njima rekao oko prisluškivanja i ponovo izražavajući nevjericu u mogućnost ozvučenja Titove kuće, ali da sve to treba stručno utvrditi. Jovanka Broz je na to dobacila:
– U UDB-i četiri stotine ljudi radi na prislušnim aparatima. Ko će to utvrditi..?
– Druže Predjsedniče – dodao je Božović na kraju – uvijek sam Vam govorio istinu i, kao i većina komunista i građana Jugoslavije, nikome ne bih dao prednost da Vas više voli i da bi bio spremniji da se žrtvuje za Vas. Vjerujte da o tome prisluškivanju ili ozvučenju u kući nisam ništa znao. Znao sam samo o ozvučenju u Bijelom dvoru.
– Šio mi ga Đuro da sam ja odobrio ta ozvučenja...Vraga, kao da su oni meni predavali te trake... – skoro ljutito je reagovao Tito.
Sutra: JOVANKA JE STALNO DOBACIVALA
Ćećo nije dozvolio prisluškivanje
Zanimljiva je i jedna opaska Luke Božovića u citiranom izveštaju partijskoj komisiji koja se odnosi na Svetislava Ćeća Stefanovića:
„Jovanka Lukić radila je kao sekretarica u Užičkoj 15 i mi smo je sa gledišta bezbjednosti smatrali nesigurnom (kasnije je drug Predsjednik odlučio da ne radi u kući), jer je pod neobjašnjenim okolnostima došla u partizane iz Švajcarske, a zatim joj je dolazio brat u posjete, a inače stalno živi u Švajcarskoj. Dok se ne bi riješio njen premještaj predlagalo se drugu Stefanoviću da se prilikom adaptacije stana za Lukićku ugrade prislušni uređaji. Njegova odluka je bila da u ljude koji rade kod druga Predsjednika treba da imamo povjerenje ili spriječiti njihov dolazak i da ih se prisluškivanjem ne smije kontrolisati. Nije ništa činjeno...”