Avgust ove godine. Stajao je na malom proširenju pored puta Gacko–Foča uz stočić na kojem su bile korpice pune crnih šumskih jagoda. Visok, koštunjav, sa sijedom polubradom, vjerovatno je dobro prebacio 80 godina. Zaustavio sam moj ratni, američki „dodž” iz 1944.
– Prijatelju, gdje je ovdje selo Pređel?
– A to ste vi, sa televizije. Ovo je selo Pređel, a što pitate?
– Dolazio sam ovdje ljeti, prije mnogo godina, kod jednog Latifa, kod njega u seoskoj kući boravio sam po mjesec dana s roditeljima, a tu je blizu bio i planinski logor inženjerijske jedinice JNA iz Foče. Vojska je gradila put Foča–Gacko preko Čemerna od 1956. do 1958, komandant jedinice bio je pukovnik Stanimirović, moj otac je bio načelnik štaba tog inženjerijskog puka. Tito i Naser su otvorili taj put. Sjećam se sela Pređela i Latifa, dobar i divan čovjek. Eto, tolike godine su prošle, volim da prođem ovim putem. Nego, da li znate, ima li nekog Latifa u ovom selu?
–Nema ovdje više Latifa, moj gospodine, kao što nema Lazara u drugim selima.
Nekoliko kilometara dalje, zaustavio sam se. Sve je ovdje blizu i sve je na vidiku. I Vučevo s katunima i bogatim pašnjacima na Agića Ravni i Mrkalj-Kladama i masiv Maglića, onako gorostasan i plećat, i Volujak prošaran zaostalim sniegom, go i kamenit, i šumovita Zelengora s vrhovima rasutim na sve strane, a između nje i Volujka, preko Dragoš-Sedla, u kanjonu između naoštrenih litica, vječno huči hladna Sutjeska.
Kakav je to bio moral onih koji su ovdje 1943. jurišali na nebo protiv svjetskih silnika i osvajača. Kakav je to bio ispit ljudske čvrstine i svijesti. Koliko smo danas svi moralno mali i slabi u odnosu na njih. Za šta su oni, zapravo, izginuli? Srbi, Hrvati, Crnogorci, Muslimani, Slovenci… Za pljačkašku tranziciju i korporativ
no upravljanje? Da bi, umesto Vermahta, u Bosnu stigli mudžahedini iz Avganistana, Iraka, Jemena, Sirije? Da više nema dobrog Latifa iz sela Pređel? Koji je svoju vjeru ispovijedao tako da drugima ne smeta.
Poput svih Muslimana u Bosni, i Ali Ihsan je odrasla noseći zapadnjačku odjeću. Učili su je da Kuran ne treba uvijek da shvata bukvalno. Iako je slavila neke muslimanske praznike, nije se razlikovala od svojih drugarica Srpkinja i Hrvatica.
Sada je Ali Ihsan obučena od glave do pete u crnu odjeću u saudijskom stilu. I pridružuje se masovnim protestima kad god vlasti u Sarajevu odluče da nekog od osumnjičenih pripadnika bosanskih mudžahedina izruče američkim vlastima. Prema sporazumu iz Dejtona, svi strani ratnici, odnosno mudžahedini iz islamskih zemalja, morali su da napuste BiH do 16. januara 1996. To se nije dogodilo. Posle 11. septembra 2001. SAD su izvršile pritisak na vladu u Sarajevu da protjera preostale mudžahedine i preispita rad arapskih humanitarnih i islamističkih organizacija. Ništa od toga, mudžahedini su ostali.
– Oni su prolivali svoju krv za našu zemlju – kaže ogorčeno Ali Ihsan. – Ne damo ih.
Ona je jedna od više hiljada bosanskih Muslimana koji su prihvatili ultrakonzervativni pravac islama posle rata u BiH. Da li je u manjini? Vjerovatno, jer većina Muslimana u BiH ispovijeda svoju vjeru na liberalan način. No, sjeme za prihvatanje militantnog islama posijali su arapski mudžahedini, ili „sveti ratnici”, koji su hrlili u BiH da se kao dobrovoljci bore u ratu protiv bosanskih Srba i Hrvata, od 1992. do 1995. Borili su se u samostalnim mudžahedinskim jedinicama, ali u okviru armije Federacije. Kasnije su mnogi ostali u Bosni, poženili se po šerijatskom pravu sa po četiri, pet domaćih žena, dobili bosansko državljanstvo, ali i održali kontakte s „kolegama” na Bliskom istoku, u Avganistanu, na Kavkazu.
Bosna je, nažalost, crna rupa Evrope, zapravo BiH je već ušla u EU, naravno, pored Belgije, pa i Francuske, kada su u pitanju radikalni islamisti. Jer, po bosanskim sajtovima vode se diskusije o tome je li potrebno odobrenje roditelja da bi neko maloljetan mogao da se bori u džihadu. Ima i diskusija u kojima se hvale bombaši-samoubice.
„Islam će na kraju svuda trijumfovati, i u Sarajevu i u Vašingtonu”, izjavio je još prije 12 godina Faruk Viska, voditelj sajta „Islam Bosna.com”. Što se tiče Sarajeva, bio je u pravu, za Vašington se ipak prevario. Inače, sajt je bio prepun slika Osame bin Ladena i Jordanca Hataba, tadašnjeg vođe terorista u Čečeniji.
Iako je većina bosanskih Muslimana zadržala sekularni način života i poistovjećuje se sa Zapadom, radikalna ideologija islama uspjela je da privuče i neke obrazovane mlade ljude u Bosni. To je, zapravo, skoro postala moda.
Nermin Karačić bio je u ratu pripadnik bosanskih specijalnih snaga, posle je bio na čelu jedne od islamskih omladinskih organizacija u Sarajevu. I tvrdio je „da je Bin Laden bio nevin, da je napad od 11. septembra 2001. jevrejska zavjera i da Zapad vodi rat protiv islama”.
Dobri čovjek Latif iz sela Pređel bio je Musliman i stalno se osmjehivao. O Iraku, Avganistanu i Siriji nikad čuo. Od svijeta, vidio je samo Foču. Pijačnim danom. Gdje nestadoše Latifi? Ne 1995., već uoči rata 1992.? Ili ih, ipak, ima…
iskra.co
Autor: Miroslav Lazanski