Piše: Magda Paternek
Kada je sjajna beogradska (tada jugoslovenska) muzička grupa ‘’Idoli’’ poručila mladima ‘’Ne vjeruj u idole, jer i oni su ljudi od krvi i mesa’’, koliko god se nisam slagala tada s tom porukom, sada bih je rado današnjoj omladini predložila za himnu. Nažalost, bojim se da bi me slabo ko od njih i saslušao, a i razumio, jer je rokenrol danas u totalnom zapećku, a njihovi idoli nisu ni od krvi, ni od mesa, već od nekog plastičnog materijala. I spolja i iznutra. Naduvanih i grudi i misli, napumpanih usta, mišića i ostalih ‘’spoljnih efekata’’.
A ja se nisam slagala s porukom ovog hita, i moje omiljene grupe, jer sam vjerovala u njih i u prave idole. A oni su to i bili. Baš onakvi kakvi treba i dokle treba i smiju da budu. Bili su nam uzori, i to je bio njihov cilj, a i svrha. Vrednujući to što rade, čime se bave, u bilo kojoj vrsti umjetnosti, ili uopšte svog djelanja, učili su nas kako se, prije svega, uči da se poštuje, cijeni i naravno voli to što nam se nudi. A nudili su kvalitet, ideju, smisao i ogromnu želju da kao takvi traju što duže. Kvantitet bilo čega nije dolazio u obzir, nije se jednostavno mogao dovesti ni u kakvu vezu ili poređenje s kvalitetom. Vjerovala sam u idole, jer su me vodili napred, pomagali su mi da budem inspirativnija, kritičnija,budili su u meni želju za radoznalošću, za smislom, postavljali pitanje suštine, budili emocije. Da, moji idoli su budili emocije, i to jeste njihov cilj. A ko su današnji ‘’heroji’’ Balkana? Nažalost, to su estradne zvijezde, političari, medijske ličnosti... Ne zaostaju ni neki ‘’mnogo jaki momci’’ i njihovi potomci. Oni su svi ‘’bogom dani’’ da sole pamet svima i da im se zbog toga povazdan i po svu noć divimo, a bogami i da ih sanjamo. Što se mene tiče, ja bih najradije prespavala ovo njihovo vrijeme ispraznosti i besmisla. Ali, ipak, neću, jer to njima i jeste cilj - da nas uljuljkaju u svoje prizemne prćije neukusa i ‘’ljuljaju’’ dok ne utonemo u dubok san. Nažalost , zaljuljali su u tim kolijevkama prostakluka ogroman broj mladog svijeta, zavrtjeli im mozak i tako opijene ubacili u krug bezidejnosti i površnosti. Ringišpil neukusa ne pada im na pamet da zaustave.
Nego, da vratim ja onaj stari dobri ringišpil malo unazad i podsjetim, da su pedesetih i šezdesetih godina scenom vladale mlade rok zvijezde poput Elvisa Prislija, i filmske zvijezde poput Džems Dina. Takođe je bio u vrhu i Pol Inka, kanadski pjevač i glumac. Sedamdesetih su tu bili, između ostalih, Bobi Šerman i David Kesidi, oboje glumci i muzičari iz pop-rok žanra tog vremena. Tih godina je karijeru počeo i sjajni Majkl Džekson. Osamdesete su donijele ‘’Nirvanu’’, Britni Spirs, Madonu, a na domaćoj sceni ja sam uživala u mojim idolima kao što su ‘’Riblja čorba’’, ‘’EKV’’, ‘’Zabranjeno pušenje’’, ‘’Azra’’...
Onda su došle te mučne devedesete. Ubijeđena sam da današnja omladina koja je ušla ‘’dvjesta na sat’’ u tu krivinu šunda i neukusa pojma nema o mojim idolima. Nažalost je tako. Njihovi ‘’idoli’’ i njihove ‘’zvijezde’’ su oni koji neće ostaviti nikakav trag, nikakav kvalitet i baš ništa dobro po čemu će ih pamtiti. Ali će zato ostaviti ogromnu pustoš za tobom i dugo se neće začeti zdrava klica, koja će izroditi stabilno drvo i društva i njene kulture. Još poraznije je to što u glavama tih mladih ljudi opstaje konfuzija, ali i lažna pripadnost lažnim vrijednostima.
Naravno da ima izuzetaka i da, srećom, postoje oni koji su na vrijeme stali na pravu stranu, ali su opet, na nesreću, u manjini.
Kada je riječ o piscima ili naučnicima, nedavno istraživanje je pokazalo da se tek poneki učenik izjasnio da je njegov uzor neko iz elitne kulture. To ukazuje na neuspjeh škole da posreduje u izgrađivanju vrijednosti koje se smatraju ključnim segmentom socijalizacije, i govori o njenom blijedom uticaju na vrjednosni sistem mladih. U ranijim istraživanjima, primjera radi, gotovo četvrtina učenika imala je idole iz ove sfere. Međutim sada su samo dva pisca Momo Kapor i Džoana K.Rouling (kakav nemoguć spoj) dobili po dva ‘’glasa’’, a po jedan učenik se dosjetio Mike Antića i Desanke Maksimović. Naučnici gotovo nikome nisu idoli, izuzmemo li Nikolu Teslu, koga nekoliko učenika smatra uzorom zbog njegove genijalnosti, doprinosa razvoju čovječanstva i pripadništva srpskom narodu. Ono što me zaista raduje je činjenica da je uzor mladima, što se sportista tiče a ko bi drugi nego Novak Đoković. Međutim, ono što me istovremeno rastužuje jeste to da tamo neke pjevaljke ne ‘’zaostaju za njim ni za jedan gem’’.
Pobrkani lončići naše tužne stvarnosti, ispreturani sistemi vrijednosti, spolja gladac, a iznutra jadac današnja su slika, ali ona u koju nikako ne bismo smjeli ni da se zagledamo, ni da se ogledamo.
Zato, ne vjerujte u lažne idole, jer oni su tu samo od danas do sjutra. Vjerujte prvenstveno u sebe, tako ćete imati povjerenja u ono što zaista vrijedi. Okrenite se svojoj porodici i prijateljima. Okrenite se knjizi, dobrom zvuku, koji će vas podsjetiti i ko su i šta su pravi idoli. Evo, ja sam podsjetila i sebe i vas. I ja i moj bič. Jer, lažni idoli su kič.
(Autor je pjesnik)