Sudijski posao zahtijeva mnogo odricanja, veliku predanost i izuzetnu odgovornost, a ženama je mnogo teže da ispune sve obaveze koje sa sobom nosi sudijska toga. Ipak, sudija Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović kaže da je uvijek moguće uskladiti porodične i poslovne obaveze kada ljudi vole posao kojim se bave. Ona je u intervjuu za „Dan” istakla da donošenje sudskih odluka u svim slučajevima zahtijeva da se isključe emocije. Kako je dodala, postoje predmeti u kojima je donošenje presuda teže upravo zbog toga, a takvi predmeti zahtijevaju i veći rad i napor. Jovovićeva već osam godina sudi u Osnovnom sudu u Podgorici i u tom periodu je donosila presude u različitim predmetima. Ona je za „Dan” pričala kada joj je bilo najteže da presudi i kako je uskladila porodične obaveze sa poslovnim, a pitali smo je i da li je ikada dobijala prijetnje zbog posla kojim se bavi. Otkrila je i zbog čega se opredijelila za profesiju sudije, kako se snašla u ulozi predsjednika suda i kakav odnos ima sa advokatima, ali i sa medijima.
● Da li je ženama u Crnoj Gori teško da budu sudije? Da li mislite da je Vašim kolegama lakše da obavljaju taj posao?
Činjenica da u crnogorskom pravosuđu od ukupnog broja sudija žene čine oko 58 odsto dovoljno govori o tome da, i pored izuzetne odgovornosti i tereta koji nosi sudijska funkcija, žene uspijevaju da usklade svoje brojne porodične i poslovne obaveze. Ipak, po mom mišljenju, mada se neke moje kolege vjerovatno neće složiti s tim, muškarcima je ipak lakše da obavljaju ovaj posao upravo zbog uloge i angažovanja koje žena ima u porodici.
Da li ste ikada dobijali prijetnje zbog predmeta u kojima sudite i, ukoliko jeste, za koji predmet i kako ste postupili u tom slučaju? Da li je bilo pokušaja političkih uticaja na Vaše odluke?
Često mi ovako pitanje postavljaju i prijatelji kada sudim u nekim „važnim” predmetima, ali odgovorno tvrdim da u svom sudijskom stažu nikada nisam dobila prijetnje zbog predmeta u kojim sudim, niti je bilo pokušaja političkih uticaja na odluke. Mislim da u javnosti postoji pogrešna predstava o tome da se utiče na sudije, da im se prijeti i slično, jer svako od nas samo radi svoj posao po Ustavu i zakonu, a sve odluke su podležne ispitivanju pred višim instancama, pa su i stranke koje se pojavljuju pred sudom u velikoj mjeri svjesne toga. Kako postupam u krivičnoj materiji, ponekad se dešava da prisutni u sudnici izraze nezadovoljstvo odlukom, bez izraženih prijetnji, ali nakon obrazloženja odluke, ubijeđena sam, iz sudnice izlaze duboko svjesni da je ista i zakonita i osnovana.
● U kojim predmetima Vam je bilo najteže da donesete odluke?
U dosadašnjem radu sam imala, rekla bih, priličan broj složenih predmeta, kao i predmeta za koje je javnost bila posebno zainteresovana. Ipak, najteže mi je bilo da donosim odluke o krivičnoj sankciji u predmetima iz oblasti saobraćaja sa smrtnom posljedicom, iz razloga što je u takvim predmetima vrlo teško naći granicu između individualne i generalne prevencije. Učinioci krivičnog djela su vrlo često u bliskim prijateljskim ili rodbinskim odnosima sa oštećenim, pa je tu, vodeći računa o svrsi kažnjavanja, veoma teško odmjeriti kaznu, ili pak učinioca osloboditi kazne zbog posledice koja ga teško pogađa.
● Da li Vam je nekada bilo teško da postupate u nekim slučajevima zbog emocija koje su donosili sa sobom?
U vršenje sudijskog posla ne mogu i ne smiju biti uključene emocije jer sudija u svakom trenutku mora biti potpuno objektivan. Kada obučem sudijsku togu, ja više nisam žena, već sudija. Imala sam u radu predmete zbog krivičnih djela protiv polne slobode gdje su oštećeni bili maloljetna lica i, iskreno govoreći, u takvim predmetima je vrlo teško postupati bez emocija. Ipak, da bih potisnula emocije i saosjećajnost, danima sam iščitavala te predmete, sve do trenutka kada sam bila potpuno spremna da u sudnici djelujem i postupam potpuno objektivno, kao da je u pitanju bilo koje drugo krivično djelo.
●Koliko je zahtjevan posao sudije i da li je teško uskladiti porodične obaveze sa poslovnim?
Još od vremena starih Rimljana važilo je pravilo da je sudijska funkcija sveta dužnost. Uzvišenost ovog poziva ogleda se u činjenici da je upravo sudijama dato povjerenje da odlučuju o slobodi građana i zaštiti njihovih prava. S obzirom na to da sudije donose odluke koje značajno utiču na živote građana, one moraju voditi pravedan postupak i donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku. Da bi se to postiglo potrebna je velika predanost, stalna edukacija i puno odricanja, što je zaista teško uskladiti sa porodičnim obavezama. Ipak, kao i kod bilo kog drugog zanimanja, kada čovjek voli svoj posao onda ga radi predano, bez obzira na sve obaveze koje ima u porodici.
● Zbog čega ste se opredijelili za poziv sudije i koliko odricanja zahtijeva Vaš posao?
Vjerovatno je svakome od nas u samom biću određeno čime će se u životu baviti. Volim istinu i pravdu, pa me je to vjerovatno i opredijelilo za sudijski poziv, koji se trudim da obavljam časno i pošteno. Svako zanimanje ima svoje prednosti i mane. Uspjeh je moguć jedino ako mu se maksimalno posvetite, a takav pristup traži i puno rada, ali i odricanja. Udata sam i majka troje djece, pa nalazim da sam se u potpunosti ostvarila i u ulozi sudije i u ulozi žene i majke, a podrška koju imam od svoje porodice u potpunosti mi omogućava da se maksimalno posvetim sudijskom pozivu.
● Jedno vrijeme ste bili predsjednica Osnovnog suda na Cetinju. Koja funkcija Vam više odgovara i da li Vam je posao predsjednice suda oduzimao vrijeme potrebno za sudijski posao?
U Osnovni sud na Cetinju sam kao sudija upućivana u dva navrata. Prvi put to je bilo u toku 2010. godine i tada sam na Cetinju provela deset mjeseci, ali sam istovremeno sudila i u Osnovnom sudu u Podgorici. U toku 2013. godine, Sudski savjet me je ponovo uputio na Cetinje i tada sam, pored poslova sudije, vršila i dužnost zamjenika predsjednika suda. Posmatrano sa ove distance, bez imalo lažne skromnosti mogu da kažem da sam vrlo zadovoljna rezultatima koje sam ostvarila i u jednom i u drugom sudu, a koji su bili vidljivi kako po broju završenih predmeta, tako i po kvalitetu rada, s obzirom da sam u tom periodu imala najmanji broj ukinutih odluka od svih krivičnih sudija u osnovnim sudovima u Crnoj Gori. Dakle, posao prvog čovjeka u sudu na Cetinju, koji je u tom periodu postigao punu efikasnost i ažurnost, nije mi oduzimao vrijeme da se kvalitetno bavim i sudijskim poslom, s tim što zaista želim da naglasim da sam u tom sudu imala apsolutnu podršku i pomoć kako sudija i saradnika, tako i svih zaposlenih, bez kojih sigurno ne bih uspjela da kvalitetno radim taj posao. Cetinje je za mene zaista bilo jedno veliko iskustvo, zahvaljujući kojem sam spoznala da bih se poslom predsjednice suda mogla baviti na vrlo kvalitetan način, o čemu ranije nikada nisam ni razmišljala.
● Da li ste zadovoljni uslovima u kojima radite i šta je potrebno da bi se oni poboljšali?
Nisam zadovoljna uslovima u kojim rade sudije Osnovnog suda u Podgorici. Sudije su i do sad više puta isticale, a što je prepoznao i sam vrh sudske vlasti, da je zgrada u kojoj je smješten Osnovni sud neuslovna, da nema dovoljan broj sudnica, da su kancelarije neuslovne, kako za postupanje sudija, tako i za stranke u postupku. Zgrada nema ni parking, pa sudije i zaposleni vrlo često gube dosta vremena u traženju parking prostora, a upitna je i bezbjednost u samoj zgradi suda. Smatram da bi zato trebalo obezbijediti mnogo bolje prostorne kapacitete, koji bi u potpunosti odgovarali potrebama i značaju jednog ovakvog suda.
M.V.Palibrk


Sudija mora biti slobodan i nezavisan

● Član ste Sudskog savjeta. Po Vašem mišljenju, koji su glavni preduslovi za nezavisno sudstvo u Crnoj Gori?
I kao sudija i kao član Sudskog savjeta trudim se da uvijek postupam potpuno savjesno, odgovorno i shodno zakonu, te da uvijek kažem svoje mišljenje i da se do kraja borim za njega. Sudove čine pojedinci, pa u zavisnosti od toga koliko je nezavisan i odgovoran svaki pojedinac stiče se i opšta slika o nezavisnosti sudstva. Dakle, svaki sudija nosi breme sudijske funkcije i da bi je mogao obavljati na zakonit način mora biti potpuno slobodan i nezavisan. Pritom, država svakako mora da obezbijedi uslove za nezavisnost sudstva tako što će obezbijediti bolje uslove za rad i ekonomsku nezavisnost sudija. Danas, nažalost, veliki broj sudija u Crnoj Gori, pa čak i onih sa višedecenijskim radnim stažom, još uvijek nema riješeno stambeno pitanje. Stoga se kroz zarade, koje i prema svim međunarodnim kriterijumima i standardima moraju biti na visini koja garantuje finansijsku sigurnost, moraju osigurati uslovi za neometan rad i život sudija koji će biti adekvatni funkciji koju obavljaju.


Odlična saradnja sa medijima

Sudija Jovović kaže da ima dobru saradnju sa medijima, a radi tačnog informisanja javnosti vrata njene sudnice novinarima su uvijek otvorena. Dobra saradnja ostvarena je i sa advokatima i tužiocima.
Prema Vašem mišljenju, kakav doprinos imaju mediji koji izvještavaju iz sudnica i kakav odnos imate sa novinarima?
Sloboda informisanja javnosti je srž prava koje je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom i odredbama Evropske konvencije. Mediji koji izvještavaju iz sudnica imaju izuzetno značajan uticaj, prije svega na formiranje javnog mnjenja o radu sudova, jer u sistemu sprovođenja pravde mediji predstavljaju posrednike između javnosti i suda. Nažalost, često sam u prilici da u medijima čujem ili pročitam informacije koje nisu potpuno tačne, bilo po svojoj suštini, bilo po naslovu koji, i pored tačnog izvještavanja, u javnosti stvara negativnu sliku o činjenicama, a time i o radu sudova. Što se tiče mog odnosa sa novinarima, smatram da je vrlo korektan. Uvijek sam novinarima saopštavala tražene informacije ili ih upućivala na portparola suda. U svim situacijama kada su ispoljili interesovanje da prate suđenje bilo im je obezbijeđeno adekvatno mjesto u sudnici. Pored toga, novinari imaju i tu vrstu slobode da me pozovu i na moj privatni broj telefona, jer se zaista trudim da im, u granicama objektivnih mogućnosti, izađem u susret i na taj način im omogućim da i oni efikasno obavljaju svoj posao.