Rijetko koji grad će u 2016. godini, kao Podgorica, biti upamćen po objektu koji je dobio ime „Monstrum”. Izgradnja ovog objekta u blizini hotela „Podgorice” potvrđuje da je i dalje na djelu, kako to stručnjaci kažu, predatorski urbanizam i da je sadašnja gradska vlast po tom pitanju ostala dosledna prethodnoj. Nakon kontrole utvrđeno je da su plan i dozvole na osnovu kojeg se gradi soliter od 12 spratova, nezakoniti ali to gradskoj upravi ne znači mnogo. Očekivalo se da gradonačelnik Slavoljub Stijepović uvidi sve greške takvog planiranja i davanja dozvola, međutim nije. Zbog solitera mu se ljuljala pozicija, ali od smjene u parlamentu spasila ga je podrška Socijaldemokrata. Biće prilike da im se oduži jer će uskoro ta stranka u parlamentu imati samo jednog prestavnika, predsjednika Skupštine Đorđa Suhiha.
Podgorica se ni u ovoj godini nije ekonomski razvila, od infrastrukturnih objekata otvorena je treća sanitarna kada na Deponiji, jedna biciklistička staza, rekonstruisana Ulica Radosava Burića... Postavljen je kamen temeljac, četvrti u nizu, za Gradsko pozorište, natkrivanje bazena... Ni u ovoj godini nijesu zaživjele opštine u okviru Glavnog grada jer vlast nije htjela da uskladi statut sa zakonskim propisima kako bi se konačno ostvario ovaj cilj. Objavljen je izvještaj Državne revizorske institucije za 2015. godine koji ukazuje na nepravilnosti u finansijskom poslovanju Glavnog grada, nije izgrađen spomenik Velikom vojvodi Mirku Petroviću, pred sudovima su brojni procesi u kojima je Glavni grad tužena strana...
Pred Glavni gradom je godina izazova treba sprovesti i odgovoriti izazovima - Zakona o legalizaciji neformalnih naselja, Zakona o komunalnim djelatnostima, dati Tuzima opštinu, šta sa Zetom, šta ako budu izbori a DPS i SD su na izborima 16. oktobra imali osam hiljada glasova manje ...
O stanju u Podgorici najbolje govore mladi ljudi koji se tu školuju, žive i planiraju da se ostvare u svom gradu. Oni koji se školuju da nam grad izgleda ljepše su učenici Građevinsko-geodetske škole „Marko Radević” sa smjera arhitektonski tehničar, koji kažu da se u gradu za kratak period izgradilo dosta nelegalnih objekata, te da ne postoji lijek da se riješi taj problem. Maturant Lazar Betić kaže da soliter u blizini hotela „Podgorica” izgleda kao da je izronio iz Morače. On smatra da bi glavni grad trebalo da ima više solarnih zgrada i objašnjava kako Podgorica danas izgleda.
-Dobili smo solarnu klupu i po meni njih treba još postaviti. Zgrada gradskog parlamenta se uklapa u ambijent i solidno izgleda, ali nije mi nije jasno zbog čega su iz Hercegovačke ulice uklanjali pa vraćali zelenilo. To je po meni gubljenje vremena. Kada počne rekonstrukcija Sat kule nijesam siguran koliko će se osmjeliti da išta promijene i ko zna na šta će da liči. Dobro je da je otvore za posjetioce, ali uz nadzor – rekao je Betić.
O soliteru kod hotela „Podgorica” Lazar ne misli ništa lijepo, niti će kaže ikada.
-Kada se pogleda u pravcu hotela „Podgorica” samo strči soliter. Ljudi nijesu navikli na onaj pravougaonik, kao da je izronio iz Morače – kaže Lazar.
Zgrade kakve bi radio Lazar ličile bi na one po Barseloni.
-Bile bi to zgrade nepravilnih oblika i sačuvale bi zelenilo. Kao što imamo po Barseloni da ljudi na sred terase imaju drvo, koje je ostalo tu i niko ga nije posjekao. Arhitekta je to poštovao, nešto što je tu prije njega – ističe Lazar.
Maturantkinji Ivani Rabrenović zapuštena gradilišta potpuno ruše izgled Podgorice, a protiv je betonizacije.
-Zapušteno gradilište imamo tik pored škole, pa u centru grada. To bi trebalo privesti namjeni. Sada je aktuelan Siti kvart koji je potpuno pretvoren u beton, što svakako nije za pohvalu. Sviđa mi se periferija grada, kao što su Masline, Zlatica, jer su još sačuvani od betona. Kuće su fino raspoređene, nije natrpano. Dosta se nelegalnih objekata izgradilo za kratak period i tu nema pomoći. Morali bi da isele pola Podgorice da bi se kuće srušile i izgradilo kako treba – ističe Rabrenović.
Ona kaže da se Kapital plaza uklapa u ambijent, ali da ga ruši napušteno gradilište preko puta. Ivana kaže da gradu treba puno biciklističkih staza.
Ivana Rabrenović zna da će uskoro početi rekonstrukcija Sat kule i trga oko nje i smatra da Glavni grad ne vodi računa o starim objektima.
-Da smo pametan narod to bi mogli da unovčimo. Svi stari objekti, kada idemo u neki grad primijetimo, ali obično sve što privlači je drevno, staro. To ljudi idu da vide, a ne staklene solitere. Svaki grad ima staklene i velike zgrade i solitere, i ljepše od našeg koji je podignut kod hotela „Podgorica”. Soliteri su za Čikago ali ne i za Podgoricu. Nismo mi Amerika, treba da čuvamo staro – rekla je Rabrenović.
Kako kaže dječje pozorište je davno trebalo da bude sagrađeno. Ona osuđuje i rušenje bioskopa Kultura.
- Pozorište bi moglo da bude nepravilnog oblika, neka fina boja da privlači pažnju i djeci. Kad vide djeca zanimljivu zgradu to će ih mamiti da uđu – rekla je Ivana.
Njoj se ne sviđa ni to što su porušili hotel „Crna Gora” da bi napravili Hilton.
-Ako su smatrali da gradu treba Hilton, postoji Siti kvart koji se još gradi, ili prostor „Radoje Dakića” gdje su trebali da ga izgrade. U hotelu Crna Gora sam recimo ja slavila polumatursko veče i to je bilo mjesto sa duhom. Ne bi trebalo ljudima da je bitno kako nešto izgleda već da ima dušu. Posebno starijim generacijama sigurno da je teško. Sada kada neko prođe tuda ne kaže kako je lijep hotel Hilton nego kako sam ja nekada išao na kafu i sladoled u stari hotel– kaže Ivana.
Prostor mora biti prilagođen ljudima, sa dosta zelenila smatra maturant Luka Petričić.
-Jedan dio grada ima dosta zelenila, ali Siti kvart je kompletan u betonu. Najljepša zgrada u Podgorici je eko zgrada sa desne starne Milenijuma. Takvih zgrada bi trebalo da ima više jer je to budućnost arhitekture. Smatram da bi zgrade trebale da budu ofarbane u vesele boje, ali smirenijih tonova – kaže Petričić.
Njihova profesorica Milanka Srdanović koja je po struci arhitekta smatra da Podgorica ima dovoljno prostora i da nema potrebe da se centar zatrpava. Ona ukazuje da je iz Ulice Slobode trebalo osloboditi pogled prema Gorici jer se brdo ne vidi. Isti slučaj je i sa Ljubovićem. Srdanović ističe da su nam brda zatrpale zgrade.
-Protiv sam trenda da se obala Morače izgrađuje osim za rekreaciju. Obala Morače je napadnuta baš kao i Ribnica. Sve je moglo da ostane kako je nakada bilo jer prostora ima i za biznis i za nove hotele. Treba da razmišljamo o tome čime ćemo privući turiste, a ne samo poslovne ljude. Cijevna je zapuštena, puna smeća. Restoran Ribnica je bilo mjesto okupljanja, a sada je totalno zapušten. Ne razmišljamo o djeci i parkingu, a podižu se objekti uz ulicu. Ne ostavljamo mogućnost širenja saobraćajnica. Ne planiraju se igrališta kada investitor gradi zgradu. Fasade su nam zapuštene. To je slika grada. Prilazi gradu sa svih strana su puni deponija i to je ružna slika koja dočekuje turiste. Ne možemo ljudima zatvoriti oči i dovesti ih ispred nekog objekta da im pokažemo. Ako želimo da sačuvamo korijene moramo sačuvati naslijeđeno – smatra Srdanović.
Nasuprot omladini stariji sugrađani pamte dušu nekadašnje Podgorice koju je imala iz vremena kada se pila voda iz Ribnice, kada se kupalo na Morači, kada se išlo na tabačku pijacu... Među njima je Fahrija Turković, osamdesetčetvorogodišnja starica sa Drača. Ona je u grad došla prije 65 godina, kada se udala za Derviša Turkovića. Ne sjeća se kaže, ko je u to vrijeme bio gradonačelnik, jer je kaže imala prečeg posla.
-Nijesam imala kad misliti o gradonačelniku, no sam djecu podizala. Sa mužem nijesam gradila kuću nego sam zastala ovu u kojoj i danas živi na Draču. Sami smo projektovali sve, dvije sobe i kupatilo i to je to. Nije imao ko crtati kako ćemo. Kada sam došla iz sela Vladne, Podgorica je bila u ruševinama, ali se gradilo i popravljalo. Tada su bile radne akcije pa se brzo završavalo. Danas svako za sebe. Vode nije bilo pa smo konopcima iz ubla vodu vadili za piće. Žene su išle na Ribnicu da operu robu, haljine smo lupale maljugom. Prošlo je dosta vremena pa su česme uvedene. Nama je tada lijepo bilo, jer nijesmo znali za bolje. Danas je sve na dugme– kaže Turković.
Podgorica je tada, kako priča Fahrija, imala dvije osnovne škole – i to OŠ „Savo Pejanović” i OŠ „Branko Božović”. Danas je za nju Podgorica lijep grad, o gradonačelniku ne želi da govori. Centar grada joj je najljepši dio Podgorice.
-U moje vrijeme na proslave Nove godine išli su muškarci, a mi žene ne i to je bilo samo onda kada su preduzeća slavila pa su pravili žurke. Bila sam i ja jednom za Novu godinu na veliku žurku preduzeća mog supruga. Danas je sve drugačije. Na korzo se izlazi kasno u ponoć, a mi smo u 23 sata morali biti kući – prisjetila se baka Fahrija.
Da se Podgorica mora ravnomjerno razvijati smatraju sugrađani.
Nada Blečić navodi da je 2016. godina bila teška, ali da je perspektiva tu. Ona u novu godinu ulazi sa nadom da će biti makar malo lakše.
-Računam da će u 2017. godini biti bolje samo zbog mladih ljudi. Standard građana u godini na izmaku nije poboljšan, a nije došlo ni do rasta primanja. Ono što je urađeno su biciklistička staza, vrtić u Zagoriču, pijaca na Koniku... To je dobro, ali ne i dovoljno. Treba otvoriti još koji vrtić, školu, kako bi smanjili broj učenika po odjeljenju – kaže Blečić.
Penzioner Ljubo Popović kaže da su proteklu godinu obilježile demonstracije, nezadovoljstvo građana te izbori.
- Godina za nama je bila neizvjesna i sa puno političkih previranja. Građanima je zagonetno mnogo toga ostalo. Želim sve najbolje Crnoj Gori i Podgorici, ali u narednoj godini ne vjerujem da može biti bolje, jer je ostala ista vlast. Dako budemo pametniji za sledeće izbore. Makar zbog ovih mladih ljudi –navodi Popović.
Da 2016. godina politički nije bila dobra ni za državu, ni za građane, te da se ne bi trebala ponoviti, mišljenja je Radomir Matović.
- Da ne bude raskola, opterećenja ljudi. Ovo je jezivo šta se sprema građanima, i sve uvijek na njegov račun. Najavljeno je da se uvede novi namet- komunalna naknada. To je otvorena pljačka. Trebalo bi rasteretiti građanina, smanjiti birokratiju, urediti državu na jedan drugačiji način. Valjda će se osvijestiti da puno zavlače ruku u džep građanima- navodi Matović.
I dok oni stariji 2016. godinu ocjenjuju kao jako lošu, mlađi Podgoričani većinom optimistično dočekuju Novu godinu i nadaju se da će im život biti bolji.
Maturant Marko Lazarević ističe da nije baš sve bilo toliko crno u 2016. godini.
-Ja sam lično, kao građanin, imao manje-više lijepu godinu. Zapamtiću je po druženju, izlascima ali i koncertima koji su se održavali u gradu. To je za svaku pohvalu. Nadam se da će nova godina biti bolja i naprednija od ove za nama. Takođe, jedva čekam da Podgorica dobije bazen i vaterpolo klub pa da možemo da treniramo – kaže Lazarević.
I Balša Purišić koji se profesionalno bavi vaterpolom očekuje da naredne godine Podgorica dobije barem zatvoreni bazen.
- Ono što Podgorici fali je taj sportski i rekreativni sadržaj. Očekujem u narednoj godini da konačno dobijemo zatvoreni bazen sa svom pratećom opremom, ali i vaterpolo klub. Ima dosta momaka ovde koji to zaslužuju, koji treniraju i bore se za to. Takođe, treba nam i normalan stadion – kaže Purišić.
Za inženjera agronomije Jovanu Draganić pravo osvježenje u protekloj godini je sve veće interesovanje ljudi za kulturne sadržaje, naročito u KIC-u „Budo Tomović”.
-U Podgorici generalno imate stalno nove lokale, i to je sve. Ovu godinu je obilježilo to da je KIC „Budo Tomović” doživio procvat, mnogo ljudi ide tamo. Radujem se da i ti neki alternativni oblici umjetnosti su ponovo oživjeli. Vrijeme je da se malo sklonimo sa ulica, iz kafana i okrenemo nekim dobrim korisnim stvarima – kaže Draganić.
Da je 2016. protekla isto kao i one prije nje mišljenja je student prava Miljan Gogić.
-Ova godina na vidjelo je iznijela neorganizovanost ne samo vlasti, već i cijelog društva. Od naredne mogu reći da očekujem puno, da imamo više radnih mjesta i da se energija više usmjeri na rad, a manje na žalbe. Bolja organizovanost, mladi ljudi i nove generacije radnih i sposobnih neophodni su kako bi smo krenuli naprijed - smatra Gogić.
Najopstimističnija među mlađim sugrađanima je Marija Subotić koja u novoj 2017. godini očekuje sve najljepše, i više zdravlja.
-Ovu godinu će pamtiti po tome što sam uspješno završila prvi semestar. Sve u svemu godina mi je bila veoma lijepa, i super mi je u Podgorici. Od 2017. godine očekujem da mi bude još ljepše, da putujem više i budem i dalje uspješna i polažem ispite. Nada se da će država u 2017. investirati u nove ideje za otvaranje novih radnih mjesta -navela je Subotić.
Knjigovođa Marija Lakušić ocijenila je da je prethodna godina bila dobra i navela da u ovoj godini očekuje malo bolje stvari, i malo više prosperiteta.
-Poslovno sam se ostvarila, i to je ono po čemu ću pamtiti ovu godinu. Od naredne očekujem da budem uspješna na poslu. Podgorici ne fali ništa, možda malo više prosperiteta za mlade ljude. Da se lakše zapošljavaju, i da svima bude ljepše i bolje–otkrila je Marija Lakušić.
Socijalni radnik Ljiljana Todorović slaže se u ocjeni da je 2016. godina bila teška, naročito za običnog čovjeka.
- Teška godina, ali uvijek može bolje. Najbitnije je da je čovjek u duši zadovoljan i da ima veliko srce. Da možete da pomognete nekom drugom iako nemate puno. Da se sjetite nekoga ko nema, ko je gladan, a ne da bacate hranu u kontejnere. Okitili su nam grad, to je jedina promjena koju vidim. Najljepše je da se nešto našminka, a unutra da je trulo. To ne odaje sliku pravog stila i življenja –Todorović.
Andrijana Dabanović-Nataša Spaić-VIdosava Radović