Prodaja i odlazak velikog i malog doka, simbola Jadranskog brodogradlišta, iz luke u Bijeloj predstavlja poraz bivših radnika, Opštine Herceg Novi i države koja je dozvolila da se jedan ovakav gigant ugasi, ocijenio je predsjednik sindikata tog preduzeća Mladen Krivokapić.
Nakon odlaska velikog doka u Litvaniju i malog u Tursku, brodogradnja i brodoremont velikih brodova u Boki je prošlost. Mali dok u Brodogradilištu, koje je osnovano 1927. godine, predstavlja posebnu fazu razvoja. Izgradnja je trajala od 1960. do 1968. godine i to je bio prvi novoizgrađeni objekat te vrste u bivšoj Jugoslaviji. Njega su izgradili radnici Brodogradilišta, kojih sada u preduzeću, gotovo i da nema. Ostalo ih je samo 20.
– Jadransko brodogradilište je trebalo i moglo da radi i treba ispitati zašto je došlo do ovoga. Država je mogla i trebalo je mnogo više da uradi, dok je menadžment morao da reaguje kada je vidio da se prave veliki gubici. Pitanje je i da li je bio interes menadžmenta da se firma gurne u propast. Ne mogu da uperim prst ni u koga, ali ako su kola krenula nizbrdo, zašto neko nije stao i rekao – dajte da spasimo preduzeće – izjavio je Krivokapić za „Dan”.
U priči oko propasti Brodogradilišta, ulogu je imao i Porto Montenegro.
– Ako je nekome nešto obećano, to se mora realizovati po bilo kojoj cijeni. Nezvanično se pričalo da je Piter Mank bacio oko na Brodogradilište i nakon toga sve je išlo u tom smjeru. Pisale su se razne peticije protiv Brodogradilišta, a cijenu su plaćali radnici – rekao je on.
Prema njegovim riječima, sve što se dešavalo u vezi sa Brodogradilištem veoma je čudno.
– Tačno je da su se napravili gubici od 19 miliona, ali ko ih je napravio. Sa propadanjem Brodogradilišta 400 porodica, odnosno hiljadu i po ljudi, ostalo je bez prihoda. Crna Gora će biti jedina zemlja na Mediteranu koja nema brodogradilište. Gdje će Vojska da remontuje brodove? Šta će se raditi u slučaju većih havarija – pitao je Krivokapić.
On je kazao da je sindikat morao mnogo ranije da počne sa štrajkovima, kada je vidio da nema dogovora sa upravom i da se mirnim putem ne može ništa riješiti.
– Ako remontujete 70 brodova, a imate minus, to je onda znak za alarm – rekao je Krivokapić.
Naveo je da mu je žao što su tek nakon uvođenja stečaja izabrani kao sindikat.
– Možda bismo nešto uradili da smo ranije izabrani. Ako je neko tamo oldlučio šta će biti, teško se tu može išta uraditi. Trebalo je reagovati kada su se radili remonti a kasnila plata. Modela za Brodogradilište je bilo, ali nije volje – zaključio je on.
Istakao je da je u Brodogradilištu radio 18, a njegov otac 40 godina.
– Nadao sam se da će i moj sin tu raditi – rekao je Krivokapić.
Pohvalio je saradnju sa stečajnim upravnikom Žarkom Ostojićem, koji je zaposlene držao do poslednjeg dana u firmi i platu uvijek prvog u mjesecu dijelio.
Stečaj u Brododgradilište uveden je polovinom 2015. godine.
D.M.
Na vezu četiri plovila
Odlaskom malog doka, od 1. septembra prestaće radni odnos za 50 zaposlenih. Prije stečaja je radilo 400 radnika, da bi se taj broj vremenom smanjivao. Tretnutno je u firmi 70 radnika, dok će ih od 1. septembra biti 20.
Tih 20 će čekati da konzorcijum Damen i Adrijatik marinas, vlasnik Porta, započnu novi projekat remonta jahti i megajahti.
Na vezu u Bijeloj su i dalje četiri plovila koja su na prodaju ili pod sudskim sporom. To su brod „Sabrina”, kompanije „Neksan”, „Evropa 92”, brodovlasnika sa Malte, tanker „Boka Wave”, agencije „Marko Balić” i motorna barkasa „Eksplorer“ Regionalnog centra za podvodno deminiranje.