Istraživanja pokazuju da građani Crne Gore ne prijavljuju nadležnim državnim organima, prije svega policiji i tužilaštvu, diskriminaciju prilikom zapošljavanja. Istraživanje Građanske alijanse pokazalo je da je samo jedan odsto građana koji su se susreli sa diskriminacijom prilikom zapošljavanja problem prijavilo policiji ili tužilaštvu, dok je čak 75 procenata onih koji to nijesu uradili. Razlozi koje su ispitanici naveli su nepoznavanje procedure u 8,8 odsto slučajeva, dok čak svaki drugi građanin nema povjerenja da će prijava biti istražena i procesuirana.
Građanska alijansa ustanovila je da nakon Vlade i Skupštine, građani najmanje vjeruju policiji i tužilaštvu, institucijama kojima bi primarni posao trebao da bude zaštita interesa građana.
Na drugoj strani, tri puta veće povjerenje građani imaju u NVO, medije i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, nego u recimo policiju i tužilaštvo.
Istraživanje pokazuje da se diskriminacija prilikom zapošljavanja najviše dešava zbog političke podobnosti, ali i nacionalnosti, pola, invaliditeta i starosti. Građani su naveli razloge nezaposlenosti, a najviše su pominjali diskriminaciju i korupciju prilikom zapošljavanja, političku nepodobnost, loše politike zapošljavanja, loš sistem obrazovanja i veliki broj kandidata iste struke, nerazvijenost države, posebno sjevera, i nedostatka radnih mjesta, veliki broj fabrika koje su zatvorene ili su u stečaju, dok su se pojedini odgovori odnosili i na probleme regulisanja pravnog statusa. Diskriminaciju prilikom zapošljavanja tvrdi da je doživjelo 42 odsto ispitanika, a 71 odsto je izjavilo da je čulo da je neko drugi diskriminisan.
Građani su najviše zadovoljni radom NVO, medija i Evropskog suda za ljudska prava u ovoj oblasti, a najmanje Vladom, Skupštinom i policijom.
Sergej Sekulović, iz Centra za građanske slobode, navodi da navedeno istraživanje najblaže rečeno zabrinjava.
– Ono je pokazatelj nepovjerenja građana u institucije sistema i potvrda ubjeđenja da se procesi odvijaju van zakonom propisanih procedura, ili, jednostavno rečeno, stvari se rješavaju preko veze. Naše institucije su pred velikim izazovom, u smislu povećanja javnog povjerenja u njihov rad. Uvriježeno je mišljenje da su institucije stopljene sa parcijalnim interesom, odnosno da postoji simbioza između partija i države. U tom smislu povjerenje se prirodno seli ka organizacijama civilnog društva, što je pohvalno za civilni sektor, ali i sa pozicije javnog interesa dugoročno neodrživo. Bez povjerenja u institucije sistema ne možemo govoriti o ozbiljnom društvu. Očigledno nas u tom smislu čeka još mnogo posla – istakao je u izjavi za „Dan” Sekulović.
Koordinator programa ljudskih prava u Građanskoj alijansi Milan Radović navodi da zaključak koji se nameće na osnovu dobijenih rezultata istraživanja ukazuje da građani nemaju povjerenja u rad državnih institucija.
– Ovakve nalaze potvrdili su i naši raniji nalazi. Pošto se pored ispitivanja javnog mnjenja bavimo i konkretnim slučajevima, ovakav stav građana razumijemo jer veliki broj slučajeva teškog kršenja ljudskih prava se ne rješava pred nadležnim institucijama na zadovoljavajući način. Istrage su spore, ne dovode do indentifikovanja službenika koji su kršili ljudska prava a na osude se čeka predugo,tako da građani ne dobijaju adekvatnu zaštitu pred državnim institucijama. Međutim, po mišljenju građana, kada se uporede rezultati istraživanja koja smo radili u kontinuitetu dugi niz godina, može se vidjeti da postoji napredak u radu pojedinih institucija. Prema nalazima, građani smatraju da je došlo do promjene rada institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, posebno u oblasti zaštite od diskriminacije koja je i predmet ovog istraživanja – izjavio je za „Dan” Radović.
M.S.
Žene česte žrtve
Predsjednica Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrović saopštila je ranije da su njihova istraživanja pokazala da su žene često žrtve diskriminacije.
– Čak 49 odsto ispitanica navodi da im je prilikom intervjua za posao bilo postavljeno pitanje o bračnom statusu i broju djece. To je tako uobičajeno i normalno pitanje za one koji zapošljavaju žene, a tako neuobičajeno i jako polno diskriminišuće pitanje za žene koje traže posao. Njih 35 odsto je potencijalnom poslodavcu moralo da odgovori da li namjerava da rađa djecu i kada planira porodicu. Jer, u slučaju da to planira prije nego poslodavac planira svoje poslove, ona će naravno dobiti otkaz, iako to nigdje ne piše ni u zakonu, ni u bilo kakvom ugovoru. Mobing se događa, a mobing je novi naziv za nešto što se događalo godinama, a nazivalo se psihičko nasilje. Takođe, 67 odsto zaposlenih žena smatra da su žrtve seksualnog uznemiravanja na poslu – navela je Petrović.