Piše: Milan Mišić
Svaki novi važan događaj podstiče novu teoriju zavjere i svaka nezvanična verzija danas je, zahvaljujući internetu, popularnija od zvanične, pa je tako protekle nedjelje pristiglo mnoštvo spekulacija i manje ili više uvjerljivih ”dokaza” da će u predstojećem biranju novog američkog predsjednika glavni arbitar biti – Rusija.
Po ovoj teoriji zavjere, kandidat republikanaca Donald Tramp je u stvari kandidat Moskve i budući (ako ne već i današnji) prijatelj Vladimira Putina.
”Drug Tramp” trenutno dobro stoji u predizbornim sondiranjima, a najnoviji vjetar u leđa donijela mu je provala u sistem elektronske pošte partije njegove rivalke u trci za Bijelu kuću, Hilari Klinton. Haker koji je obavio ovaj posao i 33.000 imejlova dostavio Vikiliksu (a oni svima na uvid), tvrdi da je Rumun, ali prvi onlajn kontakt s njim pokazao je da ne stoji najbolje sa jezikom svoje majke.
Eksperti su, pak, analizom digitalnih tragova, ”sa velikom izvjesnošću” (ali bez neporecivih dokaza) utvrdili da je hakovanje izvršeno iz Rusije, dok su političari i analitičari požurili da prstom upru direktno u Kremlj i, razumije se, u Vladimira Putina.
Uslijedio je pravi cunami spekulacija oko ruskih motiva za ovako nešto, pri čemu se sve svodi na jedno: Rusiji odgovara da na čelo vodeće svjetske sile dođe ličnost kao što je Tramp, jer bi takav ishod za ruske strateške i geopolitičke interese bio mnogo povoljniji nego povratak dinastije Klinton.
Prema ovoj teoriji, predsjednik Tramp bi u svakom pogledu bio po volji Moskve, ne samo što je dosad hvalio Putina (i ovaj njega), nego i zbog svojih pogleda na ulogu Amerike u svijetu. Obećao je, naime, da će se ”sa Rusima dogovoriti”, da će priznati rusku aneksiju Krima, da neće bespogovorno priteći u pomoć baltičkim državama u slučaju ruske invazije (što svakako podriva stabilnost NATO-a), a na neki način je nagovijestio i ukidanje sankcija.
U dosadašnjem toku kampanje Tramp nije krio da na ruskog lidera gleda sasvim drugačije od Klintonove (i Obame), kao i drugih zapadnih lidera. Još 2007. godine, tada samo kao biznismen, izjavio je da Putin ”obavlja veliki posao” obnove Rusije i njenog imidža. Slučajnom ili nekom drugom podudarnošću, godinu dana kasnije, Trampov sin, Donald junior, izjavljuje da su Rusi veliki investitori u značajnom dijelu porodičnog poslovnog carstva. ”Mnogo novca nam dolazi iz Rusije”, kazao je.
Prošle nedjelje je skrenuta pažnja i na ”dil” u kojem je Tramp poznatom ruskom tajkunu Dmitri Ribovljevu 2008. prodao kuću na Floridi od 6.000 kvadrata za 100 miliona dolara, koju je četiri godine prije toga kupio za 45 miliona. Ta transakcija je mutna, jer novi vlasnik nikada nije kročio u to zdanje.
Nema pouzdanih podataka u kolikoj mjeri je Trampov biznis tada bio zavisan od para ruskih oligarha, ali je, između ostalog, tu i činjenica da je Trampova kompanija izbor za ‘’Mis univerzum’’ obavila i u Moskvi.
Komplimenti Rusiji i Putinu nisu prestali ni kada je Tramp postao ozbiljan kandidat za predsjedničku nominaciju Republikanske partije. Tokom preliminarnih izbora je, doduše, tvrdio da ”Putina nikad nije sreo”, pa čak i da ne zna ”ko je taj Putin” - ali to nije u skladu sa onim što je izjavio u razgovoru s novinarima u ‘’Klubu štampe’’ u Vašingtonu 2014., kada je tvrdio da je u Moskvi ”razgovarao sa Putinom direktno i indirektno”.
Njegove novije izjave – da je ”Putin istinski lider” – nisu ostale neuzvraćene. ”Donald Tramp je bez sumnje briljantna i talentovana ličnost”, izjavio je ruski predsjednik, uz napomenu da ”nije stvar Rusije da procjenjuje njegove kvalitete” (pošto je to u nadležnosti američkih birača), ali je zaključio da je Tramp ”apsolutni lider predsjedničke trke”.
Da Tramp danas govori jedno, a sjutra drugo, već je opštepoznato; ”ignorisanje činjenica” (eufemizam za njegovo političko laganje) prati ga od samog početka kampanje, ali na njegovu ”rusku vezu” upućuju i neke druge podudarnosti.
Menadžer njegove kampanje Pol Menafort više godina je bio konsultant bivšeg (proruskog) predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča (svrgnutog 2014.). Britanski nedjeljnik ”Spektator” (izlazi od 1828.) tim povodom podsjeća da su neki ukrajinsko-ruski recepti u poslednjih godinu dana primjenjivani i u Trampovim predizbornim aktivnostima: podsticanje ekstremnih i negativnih emocija, lažni veb sajtovi, internet trolovi i ”botovi”…
Da li je, međutim, za dugoročne interese Rusije i stabilnost rusko-američkih odnosa politički amater, demagog i prevrtljivac Tramp zaista bolji izbor od iskusne i stabilne bivše prve dame, senatorke i šefice diplomatije Hilari Klinton, kako se to čini na prvi pogled?
Neimenovani američki obavještajac koga citira ”Vašington post”, tvrdi da nije. ”Da sam je u Kremlju”, kaže on, ”radije bih u Bijeloj kući vidio Hilari. Ona je izuzetno predvidiva i nevoljna da ulazi u sukobe. Tramp je, pak, podjednako nepredvidiv i sklon konfrontaciji… Ja bih poker radije igrao sa Klintonovom”.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ‘’Politike’’)