Fabrika obuće ,,Mladost”, nekadašnji ,,Beograd’”, nekad je zapošljavala oko 400 radnika, koji su izrađivali obuću i za inostrano tržište, a danas je pogon pretvoren u ruinu, sklonu urušavanju, s davno zamandaljenim kapijama. U međuvremenu fabrika je prodata, a kupac „Panto” već nekoliko godina ni ne obilazi svoju imovinu.
Kako ističe bivša radnica ove fabrike Ljiljana Tomović, primjer „Mladosti” opominje i upozorava kako se ne smije raditi. Bivše radnice negoduju zbog toga što u obračun nijesu ušla potraživanja radnika iz vremena kada je fabrika radila pod nepovoljnim ekonomskim uslovima i kada su primali zarade sa po 20 odsto nižom cijenom rada. Radnici su još 8. oktobra 2010. godine kolektivno predali Fondu rada zahtjev za isplatu tih potraživanja. Za 345 radnika i 17 invalida to je ukupno 250.000 eura, za osam godina, odnosno za period od 1995. do 2003. godine.
-Razočarani smo i obespravljeni. Ništa ne kreće s mrtve tačke, iako smo uradile sve što je u našoj moći – kaže Tomovićeva.
Fabrika je, kako navodi, radila do 2003. godine, kad su radnice uzele po 1.920 eura na ime otpremnine, jer su proglašene tehnološkim viškom. Strčaj je otvoren 2007. godine.
-Većina nas, koji nijesmo dobili svoja potraživanja, štrajkovala je u više navrata, ali bezuspješno, jer nam je odbijeno 20 odsto od onoga što smo konačnim obračunom dobile. Tražili smo da nam se isplati nadoknada u toku stečaja i ta prava smo štrajkom ostvarili. Potom je osnovan Fond rada i nas su uputili na njihovu adresu, gdje su napravili obrasce po kojima imamo prava na sva potraživanja i na sve za šta smo zakinuti. Obradovale smo se, ali uzalud. Počeli su da pozivaju radnike na saslušanje gdje nas praktično nijesu ni slušali. Pisali su ono što njima odgovara. Žalile smo se Ministarstvu rada i socijalnog staranja gdje su odbacili našu žalbu, baš kao i Upravni sud. Trebalo je na vrijeme da nam kažu da nemamo pravo na ta potraživanja, a ne da se izlažemo dodatnim troškovima – kaže Tomovićeva.
Milja Rakočević ističe da i ona smatra kako imaju pravo na isplatu nadoknade za 20 odsto nižu zaradu. Kaže da su njoj saopštili da je primila 24 zarade na ime otpremnine, a zbog žalbe se izložila dodatnom trošku.
Njena nekadašnja koleginica Milica Pavlović kaže da na svoju žalbu još nije dobila odgovor od Upravnog suda.
-Ovo je diskriminacija! Kad i meni stigne da platim taksu, neću imati novca, jer ništa ne primam. Neka taj iznos odbiju od naših para koje su nam nezakonito odbijali. Kažu da sam uzela 24 plate, a ja potražujem novac za 20 odsto nižu zaradu - objašnjava Pavlovićeva, dodajući da su radili u više nego teškim uslovima, izloženi hemikalijama, i da su im i životi bili ugroženi.
-Mnoge naše koleginice su umrle od raka. I njihove porodice su ostale uskraćene za prava koja su one ostvarile. Od čega danas da živimo? Razmišljamo da stupimo u radikalniji vid štrajka – naglašava ona.
Branislavka Mrdak dodaje da nadležni moraju da im isplate ono što su im nezakonito uzeli.
-Svoje probleme rješavaćemo i pred Međunarodnim sudom pravde u Strazburu- poručuje Mrdak.
Stečajni postupak u ,,Mladosti’’ trajao je od 14. marta 2007. do 20. decembra 2008.
Milorad Rmandić, dugogodišnji direktor firme, koji je trenutno savjetnik predsjednika opštine, kaže da radnicima jeste odbijano po 20 odsto od zarade, ali da je to rađeno prema tadašnjoj uredbi Vlade CG. Dvadeset odsto od palte radnicima je odbijano i nakon što je uredba prestala da važi zbog toga što je bilo teško ekonomsko stanje, a radilo se za inostrano tržište.M.N.
Primjer nebrige, ruglo grada
Koordinator PzP za Bijelo Polje Radomir Jokić kaže da fabrika ,,Mladost”, koja je ne tako davno zapošljavala veliki broj radnika, danas jedva odolijeva zubu vremena.
-Onako zapuštena i zarasla u korov, na samo par kilometara od centra grada, uz desnu stranu frekventne magistrale prema Prijepolju, predstavlja pravo ruglo i pokazatelj kako se nesavjesno i nedomaćinski radilo i kako se uništavala imovina, a zaposleni izgubili dragocjeno parče hljeba. Bivši radnici ne nailaze na razumijevanje nadležnih državnih organa kad su u pitanju njihova potraživanja – kaže Jokić.
Isplatiti sva potraživanja
Predsjednik opštinskog sindikalnog povjereništva Bogdan Krgović kaže da su bivši bjelopoljski radnici u veoma teškom položaju, jer su u srednjim godinama završili na evidenciji nezaposlenih biroa rada.
-Bivšim radnicima treba dati sve što ih sleduje i tako makar djelimično ispraviti nanesenu im nepravdu. Ovo se odnosi i na bivše radnike fabrike „Mladost“, gdje su uglavnom bile zaposlene žene, i kojima treba isplatiti sve što im pripada po Zakonu o radu i u skladu s opštim kolektivnim ugovorom– naveo je Krgović.