Bolovi u kukovima, koljenima i kičmi nisu problem koji muči isključivo starije ljude. Posljednjih godina sve je više mladih koji se povremeno žale na jutarnju ukočenost, smanjenu pokretljivost, „krckanje“ zglobova i otežano hodanje. Posebno su pogođeni sportisti koji konstantno izlažu tijelo velikim naporima i naglim pokretima, uslijed čega dolazi do ubrzanog trošenja hrskavice.
O degenerativnim bolestima zglobova, njihovim uzrocima, simptomatologiji, dijagnostici i liječenju za „Dan“ govori doktor medicine Marija Kozomara.
-Artroze su hronična degenerativna oboljenja zglobova, a prate ih bol, ograničena pokretljivost i otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti – kaže dr Kozomara. - Najčešće su zahvaćeni zglobovi kuka i koljena, s obzirom na to da oni trpe najveća opterećenja. Najređe se javljaju artroze ruku, skočnog i ramenog zgloba. Uglavnom se javljaju u petoj deceniji života i češće su kod žena. Najzad, zbog sjedećeg načina života artroze se javljaju i na kičmenom stubu, posebno u vratnom dijelu kičme.
Zbog čega dolazi do oštećenja i razaranja hrskavice u zglobovima i koliko načinom života doprinosimo da do ove pojave dođe?
-Degenerativne promene najprije se javljaju na hrskavici koja trpi razmekšavanje i istanjenje, a onda se promjene javljaju i na koštanim dijelovima. Sužen zglobni prostor uzrokuje reakciju okolne kosti koja se zgušnjava, pa dolazi do formiranja novih koštanih izraslina, što stvara bol. U narodu, ovaj zdravstveni problem poznat je kao okoštavanje, a njegovi uzroci su brojni – od genetske predispozicije, preko prevelike aktivnosti, teškog fizičkog rada i gojaznosti, ali se isto tako javlja i kod osoba koje su fizički neaktivne; kod njih se, osim propadanja hrskavice, javlja i gubitak čvrstine ligamenata, tetiva i ovojnica zglobova, što dovodi do kontrakture, odnosno smanjenja obima pokreta i bola. Na genetiku, naravno, ne možemo uticati, ali na većinu drugih faktora možemo. U prvom redu, to je redovno bavljenje fizičkom aktivnošću, najbolje plivanjem. Optimalna tjelesna težina i izbalansirana ishrana bogata vitaminima i mineralima, bez dodatih šećera i njegovih zamjena takođe imaju značajan udio u očuvanju zglobova, kao i blagovremeno liječenje svih virusnih i bakterijskih infekcija koje ne utiču direktno na pojavu artroza, ali su jedan od pridruženih faktora koji može da, ujedinjenih sa drugim faktorima, izazove bolesti koje nepovoljno djeluju na zdravlje zglobova.
Koji su simptomi artroze na koje bi trebalo obratiti pažnju?
-U zavisnosti od toga da li su artrozom obuhvaćeni pokretni ili manje pokretni koštani elementi (vratni pršljenovi, koljena, ramena, kukovi, grudni ili leđni pršljenovi, laktovi, skočni zglobovi, prsti na šakama ili stopalima), i simptomi su različiti. Zajednički simptomi su bol i ograničenost pokreta, a nerijetko se javljaju i osjećaj ukočenosti zgloba, zvuk koji pacijenti opisuju kao „krckanje“ ili škripanje, otečenost zglobova i čvornovat izgled (posebno na prstima), kao i osjećaj nestabilnosti i nesigurnosti. Pacijenti koji imaju artrozu šake ne mogu da zatvore šaku, niti da drže neki predmet u ruci. Artrozu kuka karakteriše bol i dok je osoba potpuno mirna i neaktivna, dok su za artrozu koljena karakteristične sve kraće pauze u bolu i sve manja pokretljivost. Bitno je znati da se vremenom sve navedene promjene pojačavaju, pa je savjet svima koji osjećaju navedene simptome da se što prije jave ljekaru kako bi na vrijeme dijagnostikovali oboljenje i dobili adekvatnu terapiju i korisne savjete.
Šta podrazumijeva dijagnostika artroza?
-U mnogim slučajevima ljekar će na osnovu anamneze dijagnostikovati problem. Odlazak na rentgen predstavlja nastavak dijagnostičke procedure, a u nekim slučajevima ljekar će predložiti odlazak na kompjuterizovanu tomografiju ili nuklearnu magnetnu rezonancu.
Koje su preporučljive terapijske mjere da bi pacijent usporio napredovanje propadanja hrskavice?
-Hrskavica počinje da slabi već od 18. godine života i nema mogućnost prirodnog obnavljanja. Posljednjih godina, kod pacijenata koji imaju artrozu koljena ili kuka radi se reparacija hrskavice ugrađivanjem posebnog implantata. Ipak, najčešće terapijske procedure koje se preporučuju pacijentima su kontinuirana fizikalna terapija i korišćenje oralnih antireumatika koji smanjuju bol i osposobljavaju za svakodnevne aktivnosti. Gelovi i kreme na bazi glukozamina takođe mogu da smanje intenzitet bola, ali je njihovo dejstvo kratkoročno. Gojaznim pacijentima preporučuje se redukciona dijeta kojom će smanjiti višak kilograma i tako rasteretiti bolne zglobove.
Snežana Moldovan

Krioterapija

Pacijenti koji imaju dijagnostikovanu artrozu koljena, šake, lakta ili skočnog zgloba mogu da koriste krioterapiju, odnosno terapiju ledom. Kako ističe sagovornica „Dana“, terapija se može obaviti i u kućnim uslovima tako što se komadom leda najmanje pet minuta intenzivno masira bolni zglob, a potom isti zglob zagrije umotavanjem u vunenu tkaninu ili debelo ćebe.