- Piše: Čedomir Antić

U stara vremena diplomatiju su prepuštali pripovjedačima. Oni bi otišli da zadive veliki svijet pričom iz male, siromašne, zapuštene zemlje; koja, međutim, daje čovječanstvu velikane. Kada bi bilo po priči, prvi sekretar ministarstva spoljnih poslova Crne Gore, Nikola Ražnatović, ne bi bio običan bajkoslovac, on bi bio lično Lafonten. Ražnatovićevo izlaganje pred Savjetom Ujedinjenih nacija za ljudska prava uzdiže ovog, meni ranije (mojom krivicom) nepoznatog političara i diplomatu u visine areopaga svjetske književne fantastike. Samo se bojim za onog Darmanovića. Drma se Darmanoviću fotelja, pošto on nije ni Ezop, a mada pokušava, ni Baron Minhauzen, pa da nadjača mladu snagu svog ministarstva.

Ražnatović je jedinstven po tome što je prvi savremeni političar koji javno poziva građane, i to njihovu većinu, da se podignu na oružje protiv njegove vlade. Samo tako, tvrdi, oni bi mogli postati ravnopravni sa Crnogorcima, a slični Albancima u Sjevernoj Makedoniji. Poruka bizarna onome ko ne poznaje prilike. Meni je, međutim, poznato da je to mudrost, koju je prvi sekretar diplomatije minhauzenovske republike ukrao od hrvatskih šovinista Tuđmana i Mesića. Eh kad bi se, kojom srećom crnogorskog fašizma, Srbi sada podigli na oružje... Prvo bi ih dukljaši u gradovima pobili kao nekada hrvatski vojnici porodicu Zec u Zagrebu. Zatim bi ulične bande sa zelenaškim zastavama upale u srpske radnje, knjižare i zapalile crkve. Poslije bi ona vještica Grdana mogla da nasred Podgorice po želji ispeče i skuva sva ta „srpska goveda“. Kada sve te muke po mladi dukljanski identitet, ti lomovi u poglavnikovoj mafijaškoj duši, konačno prođu, NATO bi naletio na naše krajeve, kao na Krajinu, pa bi gorela srpska zemlja od granice Metohije do mora. Konačno, mogli bi da pođu i na Srbiju, zašto da ne? Da i dukljaši dobiju svoga Juru i Bobana, koji neće, da parafraziram pjesmu, kukati „Jao, Milo, meni”! Već klicati: „Za dom spremni!“. Pa da i mila Dioklijica, postane Velika Prevalitana, s okupacionom zonom makar do Beograda, a može i do Novog Sada, da slobodni postanu dr Tara i profesor Mobing, bez njih „serbenfraj Montenegro“ ne bi bila potpuna.

Ima tu još nekih ideja iz Hrvatske s praga devedesetih godina. Tada se njen prvi predsjednik Franjo Tuđman neprekidno žalio kako je isuviše Srba u policiji. Tek je započeo borbu za nezavisnost, a te odane i siromašne Krajišnike počeo je da u masi otpušta s posla. Kada mu je srpski političar Jovan Rašković skrenuo pažnju na činjenicu da je među univerzitetkim profesorima Srba manje 2 odsto, a činili su 11,5 odsto stanovništva, taj divni Evropejac i svecu slični drugar Helmuta Kola, osmijehnuo se krvim parezičnim pokretom usana i rekao kako Srbi baš nisu za velike škole. Tako i general Ražnatović, koji bi htio da podstakne Srbe na rat za makedonska prava, smatra da Srba nema slučajno deset puta manje od Crnogoraca u državnim upravama i lokalnim samoupravama, to je zamislite posledica meritokratskog pristupa Vlade Crne Gore!? Poznato je, Srbi su desetak puta manje inteligentni od Crnogoraca, zna to Ražnatović dobro, imao je on nekada prezimenjaka Srbina u Beogradu, koji je tvrdio da je general. Crna Gora je čista meritokratija, gdje bi drugdje za dvije godine jednog mandata Milo Đukanović, prema sopstvenom priznanju, „premijerskim potpisom“ u državnoj administraciji zaposlio 2.000 ljudi.

General Lafonražnaten još govori o tome da srpski narod u Crnoj Gori uživa puna prava nacionalne manjine. Još samo da navede koja? U zemlji u kojoj im predsjednik prijeti sudbinom Srba iz Krajine?! U društvu u kome učenike kažnjavaju zato što su Srbi? Ne dozvoljavaju obilježavanje stradanja žrtava NATO-a i progone gimnaziste kada im odaju poštu. Je li to zemlja u kojoj su u Nikšiću, prije dvadeset godina, iz političkih razloga s posla izbacili profesore srpskog jezika? Da li je to naci-politika u kojoj djecu izbacuju iz kafana zato što su Srbi? Koliko je djece obuhvaćeno školskim programom za „srpsku manjinu“? Gdje je jezička većina obepravljenija od svake manjine? Da li su kažnjeni roditelji maloljetne djevojčice koja je tukla djecu srpske nacionalnosti i danima im prijetila klanjem i Jasenovcem? Koliko je država dala novca srpskom nacionalnom savjetu, po kom kritierijumu i zašto tako nesrazmjerno u odnosu na druge zajednice?

Ali Đukanovićev režim spasiće Bojko Borisov, koji je u mirnim litijama prepoznao vandalizam. A možda ga, naprotiv, slomi šef američke diplomatije Pompeo čija izjava, možda to svima još nije jasno, predstavlja početak puta ka sankcijama crnogorskom režimu.

General Ražnatović je, međutim, sa svime familijaran, izuzev sa istinom.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---