U tranzicionom periodu na području barske opštine bez posla je ostalo između pet i sedam hiljada zaposlenih. Radnici su kao kolateralna šteta procesa privatizacije ostajali bez plata, uskraćeno im je pravo na penzije i otpremnine zbog nepovezanog radnog staža, jer se nisu uplaćivali porezi i doprinosi na lične dohotke. Velika preduzeća i kompanije, od kojih su neke bile vrlo visoko kotirane na privrednoj mapi u staroj Jugoslaviji, postale su primjer propalih privatizacija. Prostori na kojima su se nekada nalazila ta preduzeća danas su zarasli u korov.
Prema riječima stručnog saradnika Saveza sindikata Crne Gore Senke Rastoder, transformacija privrede, koja je počela početkom devedesetih godina prošlog vijeka, imala je za cilj privatizaciju firmi koje su bile u društvenom vlasništvu i pronalazak poznatog vlasnika koji je trebalo da obezbijedi povećanje produktivnosti, rast zaposlenosti, a samim tim i povećanje standarda stanovništva.
– Nekoliko hiljada radnika je ostalo bez posla, a njihove porodice bez kore hljeba, ali ko još iz vlasti danas o tome brine. Firme su usitnjavane, a novokomponovani biznismeni su samo vodili računa kako se osloboditi radnika. O njima se nije razmišljalo, samo da ih ostane što manji broj – kazala je Rastoder.
Prema njenim riječima, u Baru su procesom transformacije i privatizacije ugašene i nestale firme „Bar bilje”, pogon „Košute”, „Rumijatrans”, „Bar tranzit”, „Izbor”, „Prekookeanska plovidba”, „ZIB”, AD „Put”, AD „Primorka”, AD „Agroeksport”, AD „Centrojadran”, Štamparija „Branko Đonović”, AD „Jadran”, AD „Željeznica” CG, stanica Bar – Depo i ugostiteljski dio stanice, zatim „Jadroinspekt Rijeka – poslovnica Bar, „Tehnopromet”, ”Auto moto”, AD „Merkur Centrojadran”.
– Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina u Baru je radilo od 10 do 12 hiljada radnika, dok se sada taj broj kreće oko pet hiljada, i to sa sezonskom radnom snagom – istakla je Rastoder.
Naglasila je da je transformacija privrede, koja je počela 1992. godine, i odvijala se u više faza, a posebno privatizacija koja je uglavnom okončana sredinom prve decenije 21. vijeka, imala teške posledice i za barsku privredu, i označila je nestanak i propast brojnih velikih privrednih subjekata kao što su „Primorka”, „Centrojadran”, „Bar tranzit”, „ZIB Bar”...
Osim velikog društvenog bogatstva koje je nestalo i preko 60 odsto radnika je ostalo bez posla.
– „Bar bilje” se bavilo otkupom i preradom ljekovitog bilja, posebno pelina. Ova firma imala je godišnji izvoz od dva miliona eura. U njoj je bilo zaposleno oko 140 radnika. U pogonu „Košute” radilo je oko 120 radnica. „Rumijatrans” je imala ogromnu imovinu, a 1996. zapošljavala je 134 radnika. „Bar tranzit” je 1998. godine imao oko 30 radnika. „Prekookeanska plovidba” je početkom devedesetih imala oko 800 zaposlenih, a 1996. godine ovaj broj pada na 491 zaposlenih u upravi i pomoraca, i 19 brodova koje je uglavnom izgubila tokom perioda sankcija. AD „Marina” Bar imala je 23 radnika, a AD „Barska plovidba” oko 90, dok je Agencija AD „Prekookeanska plovidba” imala četiri-pet radnika. Preduzeće „ZIB” je 2005. imalo 314 radnika. Većinski vlasnik je bio bivši gradonačelnik Žarko Pavićević. Uveden je stečaj 2013. godine, i radnici su poslati na biro rada, sa pet godina neuplaćenih poreza i doprinosa, i 12 neisplaćenih zarada. U međuvremenu je uplaćena jedna godina radnog staža, a duguju se još dvije godine. Radnici zbog toga imaju puno problema jer ne mogu da ostvare pravo na penziju. Bilo je dogovoreno da se doprinosi regulišu u junu, a nedavno je to prolongirano za septembar – precizirala je Rastoder.
Kako je navela, preduzeće „Put” je imalo 113 radnika, „Primorka” Bar je 1994. godine imala preko 1.300 radnika, a od 2015. ne radi nijedan pogon, i svi radnici su na birou rada. Pogoni su devastirani, a dug „Primorke” je 2015. godine iznosio 22 miliona eura, dok je procijenjena na preko šest miliona eura. U AD „Agroeksport” bilo je zaposleno 23 radnika.
Ona podsjeća da je AD „Centrojadran” prije privatizacije imao 136 radnika, a nakon nje, 2004. godine, taj broj je bio 71, dok je 2005. godine imao 65 radnika.
– Štamparija „Branko Đonović” je imala 15 radnika. AD „Jadran” je 2005. godine imao 33 radnika, a u AD „Željeznica” CG su 2005. godine radila 523 radnika (stanica Bar i Depo). Sada na stanici Bar radi deset puta manje radnika. „Jadroinspekt” je 1996. godine imao 14 radnika. „Auto moto” je 1996. godine zapošljavao 21 radnika, a 1998. godine 14. AD „Merkur - Centrojadran” TP Bar imao je 182 radnika – kazala je ona.
D.S.
Izbor sa 400 na 20 zaposlenih
„Izbor” je sredinom devedesetih godina prošlog vijeka imao blizu 400 radnika i preko 20 hiljada kvadrata poslovnih prostora.
– Broj radnika 2002. godine, prije privatizacije, pao je na 180, a nakon privatizacije, tj. 2004. godine, ovaj broj se smanjio na 96. Znači da za nepunu deceniju ovo preduzeće ima 300 radnika manje u odnosu na 1996. godinu, dok 2015. godine ima oko 20 zaposlenih – kazala je Rastoder.
U „Izboru” je na snazi plan reorganizacije, koji se ne poštuje i zbog čega je Poreska uprava najavila da će tražiti uvođenje stečaja u to preduzeće.